Studenti Germanistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu uče koristiti vještačku inteligenciju (AI) i jezičke modele (LLM) i Vibe Coding za analizu pisanja njemačkih medija o konfliktu Palestina – Izrael kroz decenije unazad.
Na drugom ciklusu Odsjeka za germanistiku u Sarajevu profesor Vedad Smailagić je ove školske godine u svoju nastavu uveo Vibe Coding kao moderni oblik informatičke podrške u lingvistici.
Koristeći vještačku inteligenciju studenti germanistike uče pisati programe i koristiti jezičke modele za lingvističke analize velike količine njemačkih medijskih tekstova. Tema u ovom semestru je konflikt između Palestine i Izraela i njemački mediji Der Spiegel i Die Zeit, odnosno njihovo pisanje o ovim temama od 1947. do 2025. godine.
Uz Vibe coding i informatičku podršku, studenti su naučili kako za vrlo kratko vrijeme analizirati hiljade relevantnih tekstova (Big data linguistics). Ukupno je analizirano preko 3.000 tekstova s ciljem da se opiše kako se kroz vrijeme mijenja odnos njemačkih medija o Palestini i Izraelu i to kroz analizu značenja riječi: pravda, mir, religija, sloboda i Evropa.
Analiza njemačkih medija na ove teme je iz nekoliko razloga posebno interesantna. Kao prvo Njemačka je vodeća EU zemlja koja je do skoro uglavnom imala jako pozitivan imidž u muslimanskim zemljama, a nakon 2. Svjetskog rata i genocida na Jevrejima pokazuje veliku suzdržanost u kritici izraelskih zločina nad civilima.
Međutim nije to uvijek tako bilo, tako Spiegel 1947. godine u jednom od svojih prvih brojeva, za antibritanske proteste i akcije Jevreja u SAD-u krajem 40-ih godina piše “Kao Hitler samo sa druge strane” upoređujući tadašnje akcije američkih Jevreja sa nacistima.
Danas su njemački mediji kao i vlast konzistentni u proglašavanju skoro svake kritike Izraela i izraelskog djelovanja antisemitizmom.
“Ja kao germanista i neko ko se barem 25 godina bavi Njemačkom sa raznih aspekata mogu reći da se radi o zabrinjavajućem razvoju u njemačkoj politici i medijima čime Njemačka sebe diskvalificira među svojim građanima muslimanima, ali i među većinom nekada jako prijateljskim muslimanskim narodima u svijetu”, smatra prof. Smailagić.
Upravo ovu temu profesor Smailagić je uključio u svoja predavanja i uzeo je za primjer na kojem predaje Vibe coding i programiranje alata za analize njemačkog medijskog diskursa.
Vibe coding kao tehnika nastaje nakon pojavljivanja ChatGPT i drugih modela vještačke inteligencije. Kod Vibe codinga koriste se modeli vještačke inteligencije kao pomoć u programiranju čime oni već danas zamjenjuju programere za jednostavnije programe. Uz dobru obuku i informatički laici za nekoliko dana mogu naučiti praviti program za svoje potrebe i upravo je to što prof. Smailagić koristi u svojoj nastavi i prenosi na svoje studente.
Tokom nastave studenti su ispobavali metode analize i učili koristiti vještačku inteligenciju za semantičke analize medijskih tekstova i time koristeći najmodernije lingvističke metode i alate i tako učestvovati u aktuelnim istraživanjima svjetskog značaja.
Šta je istraživanje pokazalo
Jedan od prvih rezultata pokazuje da tokom vremena u njemačkim medijima opada korištenje riječi “Arapin”, a da se umjesto toga sve više koriste nazivi za pojedine arapske narode na Bliskom istoku: Jordan, Liban, Egipat, Palestina, Irak itd.
Takvim diferenciranjem unutar Arapa problem Palestinaca prestaje biti arapski problem i ostaje samo palestinski problem. U konačnici će to omogućiti i Izraelu i Zapadu i arapskim zemljama uspostavljanje bilateralnih odnosa sa pojedinim zemljama i vođenje međunarodnih politika bez palestinskog “balasta”.
Time se Palestinci u biti ostavljaju na cjedilu i njihov problem postaje samo jedan od problema, a nikako više centralni problem na relaciji Arapi, Izrael, Zapad.
Na pitanje, da li mu je poznato da se još negdje koristi Vibe Coding u nastavi lingvistike prof. Smailagić kaže, da na osnovu trenutnih informacija od svojih partnera sa evropskih univerziteta, i sam vibe coding je neotkriven i nije uključen u bilo kakvu nastavu. Prof. Smailagić je pozvan na nekoliko njemačkih univerziteta ove godine da održi predavanja na ovu temu.
Kada je riječ o samom projektu ovaj potez je pionirski i za neke studente jako zahtjevan eksperiment u univerzitetskoj nastavi, ali je prema riječima profesora Smailagića taj eksperiment prošao toliko dobro i reakcije studenata su toliko pozitivne da su sada Vibe coding i jezički modeli obavezni u njegovoj nastavi.
Dijagram u kojem se ilustrira razlika u frekventnosti pojmova “Mir” i “Pravda” u ovom diskursu gdje se jasno vidi da njemački mediji mnogo više pišu o “miru” a mnogo manje diskutuju o pravdi
“Drugačije rečeno svi moji studenti i doktoranti će naučiti koristiti AI za programiranje u lingvistici jer im to ubrzava istraživanja, oslobađa ih od zavisnosti od informatičara i otvara im neviđene nove mogućnosti. To nije budućnost, to je sadašnjost, koja nudi i zahtijeva sasvim nove kompetencije u lingvistici i omogućava lingvistička istraživanje koja do prije dvije godine nismo mogli ni zamisliti. Osim toga ja potičem studente da Vibe coding pokušaju koristi i za neke svoje lične potrebe i praviti sebi neke manje aplikacije koje su inače morali tražiti i snimati sa interneta”, zaključuje profesor Smailagić.
Jedna od studentica koja je dio ovog projekta je Nedžmina Bukva. Ona ističe da je odlučivši se za germanistiku, očekivala da će se studij njemačkog jezika i književnosti uglavnom temeljiti na radu s tekstovima, teorijom i klasičnim pristupima jeziku.
“Međutim, Prvi put sam se na drugom ciklusu studija susrela s potpuno drugačijim, za nas studente jezika prilično neobičnim, ali vrlo inovativnim načinom rada. Radimo u programu PyCharm, koristeći vibe coding za analizu velikih jezičkih korpusa, pri čemu istražujemo njemačke medijske diskurse. Fokus je na semantici i diskursu u tekstovima koji tematiziraju izraelsko-palestinski konflikt, gdje kroz podatke i jezičke analize pratimo kako se značenja, narativi i upotreba jezika mijenjaju kroz vrijeme”, istakla je ona.
Dodaje da je naučila kako se jezik ne mora analizirati samo “čitajući”, nego i kroz sistematsku obradu podataka i korpusa.
“Ovakav način rada je jedinstvena prilika da studenti jezika izađu iz ustaljenih okvira. Upravo taj spoj jezika i tehnologije pokazao mi je koliko je savremeni pristup lingvistici širok i primjenjiv. Istraživački rad ne svodi se na jednokratne zadatke, nego na kontinuiran proces u kojem redovno radimo, testiramo pristupe, upoređujemo rezultate s jedni s drugima, griješimo i ponovo se vraćamo na rezultate. Taj kontinuitet je ključan – ne samo za razumijevanje metode, nego i za razvoj discipline, strpljenja i odgovornosti prema vlastitom radu. Upravo ovo iskustvo podsjetilo me da se znanje, kao i većina stvari u životu, ne gradi preko noći, nego kroz uporan i dosljedan rad. Ovakav pristup nas kao studente osnažuje, jer razvijamo kritičko mišljenje, analitičke vještine i digitalnu pismenost, što je dragocjeno i za akademski i za profesionalni put”, zaključila je studentica Nedžmina Bukva.
Još jedna od studentica je Hana Bašić Perenda, koja poručuje da je za nju ovaj projekat značio mnogo više od uobičajenog fakultetskog zadatka.
“Upravo u obeshrabrujućim uslovima u kojima danas studiramo, dao mi je snažan osjećaj pripadnosti savremenoj svjetskoj akademskoj zajednici. Paradoksalno je da se bavimo kompjuterskom lingvistikom i savremenim metodama analize jezika, a nemamo ni osnovnu infrastrukturu, poput vlastite univerzitetske e-mail domene. Upravo zato ovakav rad ima još veću vrijednost. Izuzetno je inspirativno biti dio grupe studenata i germanista koji se bave istraživanjem nedovoljno istraženih aspekata njemačkog medijskog diskursa. Osjećaj da ste među prvima koji se bave takvom temom, a studirate u Bosni i Hercegovini, zaista je poseban. Kao da je svijet konačno došao nama, bez da smo mi morali trčati preko granica za njim”, zaključuje ona.
Sara Mujanović, još jedna od studentica naglašava da je ovakva vrsta istraživanja za odsjek Germanistike u Sarajevu dosta inovativna.
“Proces je zanimljiv, a u nekim trenucima je definitivno bio izazovan. Međutim, osjećaj kada nam kod uspije i dobijemo konkretne rezultate je bio dovoljan da nas gura naprijed. Za svrhe projekta smo naučile nama novu vještinu Vibe codinga, a izoštravale staru, za nas možda i najvažniju – tačnost i preciznost komunikacije, što je bilo ključno da bismo osigurale tačnost statističkih rezultata, a na osnovu njih vrijednu socio-kulturološku analizu svjetski aktuelne teme na bazi lingvistike”, poručuje Mujanović.
Studentica Anastasija Đoja prisjeća se kada im profesor prvi put rekao da će temu konflikta između Palestine i Izraela obrađivati kroz programiranje, reakcije su bile pomiješane.
“kao studenticama germanistike, to je u početku zvučalo neobično i prilično izazovno. Ipak, kako smo moje kolegice i ja ulazile u zadatak, početna nesigurnost se pretvorila u znatiželju i zajedničko istraživanje. Iako zahtjevno, ovo iskustvo je bilo inspirativno jer je pokazalo da učenje ne mora slijediti ustaljene okvire”, zaključila je Đoja.
