Učenje definišemo kao složen prihički proces kojim se formira ličnost čovjeka, nastao pod utjecajem iskustva i vježbe. Jednostavno učenje bi bilo mehaničko učenje, odnosno učenje bez nekog posebnog razumijevanja i uz pomoć asocijacija, dok bi složeno učenje bilo učenje sa razumijevanjem putem pokušaja i pogrešaka. Obzirom na gradivo, učenje dijelimo na motorno i verbalno. Motorno učenje ima tri faze. Prva je kognitivna, odnosno spoznaja; druga je asocijativna ili povezivanje sadržaja; a automatska faza ili rutinske aktivnosti spadaju u završnu fazu. Verbalno učenje, kao što i sam naziv govori, je učenje putem čitanja različitih sadržaja.
Najpoznatiji primjer klasičnog, ujedno i najjednostavnijeg oblika učenja je Pavlov eksperiment sa psima. U eksperimentu imamo sljedeće: Čovjek svaki dan donosi hranu psu i pas luči pljuvačku čim vidi hranu. Hrana je u ovom slučaju bezuvjetni podražaj koji uzrokuje i bezuvjetnu reakciju. Čovjek je, također, nosio zvono sa sobom i zvonio. Zvono je u ovom slučaju neutralni podražaj koji kod psa ne izaziva nikakvu reakciju. Samo je hrana bila ta koja bi izazivala lučenje pljvačke kod psa. Ali sada je čovjek svaki put kada bi donosio hranu svome psu, nosio sa sobom i zvono i zvonio. Nakon nekog vremena, čovjek se pojavio samo sa zvonom, bez hrane i pas kada je čuo zvono, automatski je počeo lučiti pljuvačku jer je već naučio da uz zvono uvijek ide i njegov obrok. Zvono je u ovom slučaju uvjetovani podražaj koji izaziva i uvjetovanu reakciju
Ovo je samo jedan primjer klasičnog učenja. Ovo učenje možemo primijeniti kod početka govora djece, održavanja čistoće, komuniciranja, radnih navika, razvijanja disciplina, terapija psiholoških poremećaja i sl.
Glavni faktor uspješnog učenja je svakako motivacija. Ona je glavna snaga koja pokreće učenje i koja održava napor da se nešto nauči. Kada je neko zainteresiran i radoznao za usvajanje sadržaja, tada govorimo o unutrašnjoj motivaciji, a kada neko uči da bi dobio dobru ocjenu, nagradu ili priznanja, to zovemo spoljašnjom motivacijom. Fizički i fiziološki faktori su također jako bitni, kao što su temperatura prostorije, doba dana, zdravstveno stanje, sposobnost pamćenja, uzrast i mnogi drugi. Metode rada i radne navike su te koje nam pomažu kod lakšeg savladavanja gradiva
Kako ćemo racionalnije iskoristiti svoje učenje?
– Opći pregled lekcija koje nas čekaju. Dakle prije svakog učenja, prvo prelistati stranice i naslove i vidjeti koliko gradiva treba da naučimo;
– Ukloniti sve što bi nam moglo smetati, kao npr. mobitel, hranu ili ugasiti TV
– Napraviti plan rada i redoslijed kojim ćete učiti lekcije;
– Predvidjeti koliko ćete se vremena zadržati na pojedinim lekcijama;
– Nikada ne učiti sve odjednom, već rasporediti svoje učenje;
– Postaviti ostvarljive ciljeve jer je to jako dobar motiv;
– Nagradite sebe za uspjeh;
– Ponavljajte naučeno i povezujte novo znanje sa starim.
Pamćenje,sjećanje ili memorija je složen proces koji znači mentalnu aktivnost, prepoznatljivu u sposobnosti usvajanja i zadržavanja doživljenih sadržaja, te korištenje tih sadržaja i informacija onda kada nam zatrebaju. Tri su faze kroz koje prolaze prispjele informacije. Prva faza je senzorna ili prijemna, u kojoj naša čula registruju informacije. Druga je kratkoročna faza ili radna memorija gdje se podaci obrađuju, zatim i pohranjuju. Posljednja faza je dugoročna i ona je neograničena. Podaci su trajno pohranjeni i uvijek ih možemo ponovo upotrebljavati. Sve što smo iskusili i doživjeli, mi to koristimo svakodnevno, npr. naše ponašanje, navike, aktivnosti, govor i sl.
Obzirom na namjeru, pamćenje djelimo na hotimično/nenamjerno i nehotimično/namjerno. Nehotimično zahtijeva od nas rad, napor i svjesnu aktivnost dok se hotimično desi spontano, bez naše namjere. Gledajući sadržaj koji osoba pamti, pamćenje može biti motorno, tj. pamtiti neke pokrete, motoriku te mentalno ili, kako se još naziva, intelektualno pamćenje. Intelektualno pamćenje može biti verbalno (riječi) i slikovito (slika), te mehaničko (ponavljanje reprodukovanog sadržaja) i logičko (pamćenje sa razmišljanjem i povezivanjem).
Naše pamćenje doživljava razne promjene pod uticajem naših emocija, ubjeđenja i stavova. Primjer za ovo bio bi kada su u jednom eksperimentu gledaocima pustili film o nasilnoj krađi torbice u trajanju od 13 sekundi. Lice kradljivca bilo je prikazano 3,5 sekunde. Dvije minute poslije filma su prikazana lica šestorice ljudi i 2145 ljudi, koji su učestvovali u ovom eksperimentu, su morali da identificiraju lopova sa filma. Samo 14% ljudi je tačno identificiralo. Svi ostali su bili pod utjecajem stresa, ljutnje ili pak straha jer je film, ipak, bio veoma nasilan i ljudsko pamćenje pod tim uvjetima je krhko i sklono promjenama.
Kako bolje pamtiti?
– Odabrati poseban način rada i metodu učenja;
– Krenuti učiti sa čvrstom namjerom da zapamtite šta učite;
– Moći primijeniti naučeno u svakodnevnom životu;
– Lično se organizovati, tj. kad učimo, gdje učimo.
Zaboravljanje je proces suprotan pamćenju. To je nemogućnost zadržavanja sadržaja koji se usvaja i nemogućnost reproduciranja. Dugo se smatralo da je vrijeme glavni uzrok zaboravljanja što nije tačno. Naprotiv, dokazano je da se sa prolaženjem vremena, proces zaboravljanja usporava. Potpuno zaboraviti ne možemo jer sadržaj koji je bio u iskustvu uvijek ostavi neki trag koji se pod odredjenim uvjetima može aktivirati. Glavni uzroci zaboravljanja su: odsustvo ponavljanja, interferencija ili ometanje i represija ili potiskivanje nama neprijatnih sadržaja iz svijesti.
Neki od objektivnih, fizioloških i psihičkih faktora zaboravljanja su spol, dob, motivacija, koncentracija, aktivnost, iskustvo, osobine ličnosti, temperatura i vlažnost zraka, doba dana, načini i metode učenja.
Piše: Ajla Šabić