Ponjava predstavlja tradicionalnu prostirku za pod, ali može se koristiti i kao prostirka na klupama, travi, krevetima i sl. Nju su obično ašik-hanume i ašik-momci nosili kad bi krenuli na izlet pa bi je rasprostrli na zemlju da im ne budehladno. Ove prostirke su jako debele i izdržljive te ih danas-dan koristimo u svojim domovima. Nekad su se radile ručno ili na tkačkom razboju, dok je danas, kao i proizvodnju svega ostalog, zamijenila industrija.Ono što je zanimljivo spomenuti je da je ponjava jedan od prvih proizvoda koji se radio od recikliranih materijala. Pravile su se od komada tkanine u vidu uskih traka i u svim bojama, tako da se nikad nije mogla zadesiti jedna ista ručno rađena ponjava.U nekim gradovima BiH se organizuju različite manifestacije kroz koje se predstavlja ljepota, tradicija i kultura ovdašnjih naroda, te se na takvim manifestacijama nerijetko nađe i poneki tkački razboj gdje se mlade, zainteresovane djevojke uče pravljenju ponjava.
Danas se rijetko koja djevojka zanima za učenje ovog tradicionalnog zanata, dok je nekada to bila obaveza za sve. Nekada je u svakoj kući postojala jedna soba više u kojoj bi se smjestila sećija, te bi se tu pravile ponjave, vezlo, heklalo i priređivala sijela. Došla su druga vremena, te je izrada starih bosanskih ćilima i ponjava gotovo izumrla. Ponjave se sada češće mogu naći u muzejima nego u domovima, jer mladi, nažalost, nisu nešto posebno zainteresovani za očuvanje ove svojevrsne tradicije.
Piše: Š.A.