Dolazi noć, gase se svjetla..znam da ću sada ponovo nastaviti živjeti svoj san, da..još samo malo.
Odlazim do police sa knjigama.Pomislih, kakva knjiga kao telefonski imenik. Nije ta mladost bila loša, nije ni poljubac bio loš, ali uspomene zabole, ponekad. Činjenice više ne postoje. Gadost izlazi iz duše, uložiš srce i dušu, ali knjige te na kraju dana ipak čekaju. Kada na trenutak zaboravim gdje sam, zašto se sve ovo dešava? Sjetim se da su knjige tu. Knjige koje su složene po epohama, knjige koje su zamjene za drugarice i putovanja. Godine prolaze, ali sve je više boli i neprilika da se kaže što treba i to u pravo vrijeme.Čitala sam svaku knjigu od prve do posljednje stranice, ali sam je davno izgubila .Ipak, meni je najdraži početak.
Piše: Elma Zeba