Muzikoterapija (glazbena terapija, glazboterapija ili meloterapija) način je liječenja muzikom/glazbom kod kojeg se glazbeno zvukovlje koristi kako bi se postiglo bolje fizičko, duhovno, društveno ili emotivno stanje čovjeka, bez ciljanog razvijanja osobnih muzičkih/glazbenih vještina pjevanja ili sviranja. Muzička/glazbena terapija službeno je priznata paramedicinska disciplina u više desetina zemalja u kojima je provodi nekoliko hiljada profesionalnih muzikoterapeuta.
Terapijska svojstva glazbe bila su poznata već u antici, ali suvremena muzikoterapija razvila se tek polovinom 20. stoljeća. Suvremena muzikoterapija višedisciplinarna je i uključuje etnomuzikologiju, estetiku i psihologiju muzike. Njeni pristupi, metode i konkretni postupci međusobno se razlikuju i usmjeruju prema znanstvenim koncepcijama iz kojih su proizišli.
Da li muzika koju slušamo utječe na naše ponašanje?
Glazba izravno djeluje na ljudski autonomni živčani sustav, dovodeći do različitih autonomnih tjelesnih reakcija, tako da za razumijevanje glazbe na tjelesnoj razini nije potrebna inteligencija i ona na isti način dopire do teško mentalno oboljelog bolesnika kao i do visoko obrazovanog pojedinca.
Muzikoterapija se provodi kao aktivna (sviranje, pjevanje) ili pasivna (slušanje), individualno ili u manjim skupinama. U terapiji se koriste temeljni muzički elementi kao što su boja, forma, te glasnoća, trajanje i visina tona. Praksa je pokazala kako je najdjelotvorniji element ritam. Koriste se različiti tipovi i stilovi muzike, poput slobodne improvizacije, komponiranih muzičkih djela, folklorne muzike iz različitih kultura i jazza. Najdjelotvornija je u ponovnom uspostavljanju komunikacije prekinute nakon ozljede mozga ili zbog nekoga duševnoga poremećaja poput autizma, katatonije, depresije ili mentalne zaostalosti.
Za više informacija pogledajte na ovoj web stranici:
http://www.znakoviporedputa.com/pogledi/4-muzika-mocan-uticaj
Autor: Adin Kadrić