Al’ su snijezi, al’ su labudovi?
Da su snijezi, već bi okopnili,
labudovi, već bi poletjeli…
Prepoznajete da su ovo prvi stihovi jedne od najpoznatijih i najljepših balada na svijetu – Hasanaginice. Ta gora zelena na kojoj je bolovao ranjeni Hasan-aga, kada ga njegova ljuba nije htjela htjela posjetiti zbog stida, je grad Imotski! Imotski je bogat historijom i prirodnim ljepotama. Dva bistra oka ovog grada su svakako Modro i Crveno jezero. Modro jezero turisti posjećuju svakog ljeta i uživaju u hladnoj vodi, dok je Crveno jezero kupačima nepristupačno zbog strmih litica.
Imotski je izrodio veliki broj poznatih ljudi, pisaca, historičara, aga i begova. Najpoznatiji aga bio je upravo Hasan-aga Arapović iz legendarne balade, a najpoznatiji beg je bio beg Pintorović, brat Fatimin – Hasanaginicin. Ne zna se u kolikoj mjeri je balada tačna, da li su se događaji iz Hasanaginice uistinu dogodili ili je većina samo plod kreativnosti ljudi koji su baladu prenosili sa koljena na koljeno. Ali, sa sigurnošću se zna da su u vrijeme kada je balada zapisana, u Imotskoj krajini zaista postojale ličnosti iz balade i da nema sumnje u porijeklo likova iz Hasanaginice.
Alberto Fortis je prvi koji je zapisao ovu narodnu baladu. Za njim su Hasaginicu prevodili mnogi veliki književnici kao što su J.W.Goethe, Walter Scott, Vuk Stefanović Karadžić, A.S.Puškin i drugi, što je dovelo do toga da je ova balada danas prevedena na preko 50 svjetskih jezika. Ali, ni Bosna nije zaboravila junakinju kojoj je srce puklo od tuge i nepravde. U Imotskoj krajini, malo iznad Modrog jezera, na mjestu gdje se smatra da je sahranjena Hasanaginica, nalazi se njen spomen-park, simbol majčinstva i ljubavi jedne žene te najpoznatije imotske nevjeste. Ovim parkom i prekrasnom baladom koju, čini se, čak i vjetrovi nose po svakoj gori, Imotski se predstavlja turistima i daje priliku Bosancima i Hercegovcima da počnu više cijeniti svoju historiju jer Hasanaginicom se, nažalost, više bave stranci, nego li ljudi sa područja odakle je potekla.
Izgradnjom tematskog parka, Hasanaginica se napokon vraća kući – u Imotski!
“Hod’te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas,
majka vaša srca kamenoga!“
Kad to čula Hasanaginica,
b’jelim licem u zemlju udrila,
uput se je s dušom rastavila,
od žalosti, gledajuć’ sirote!
Piše: Ajla Šabić