Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće itekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila “Međunarodni dan žena” na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir. Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, te se tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Dan žena koji bi trebao da bude godina to jest 365 dana, jer nije dovoljan jedan dan i jedan buket cvijeća da se sin, muž, otac, brat,unuk zahvali svojoj supruzi, mami, neni, sestri na pažnji kojom muškarac bude obasipan tokom čitave godine. Uzajamna pažnja i ljubav jeste najbolji poklon koje jedno drugom mogu pokloniti. Mnogo toga je na ženama, veliki teret i obaveze koje treba ravnomjerno rasporediti sa muškarcem.. Nažalost, to se uglavnom ne dešava. Jedan buket cvijeća i poklon to ne može popraviti. Budimo jedni prema drugima iskreniji i bolji i biće svima bolje i ljepše. Dijelimo i dobro i zlo zajedno.
U prilogu pročitajte jednu veoma zanimljivu priču:
Jednom davno živio je sa svojom ženom, jedan vrlo siromašan čovjek. Jednom njegova žena, koja je imala vrlo dugačku i lijepu kosu, zatraži od njega češalj kako bi je pravilno održavala. Čovjek se osjećao vrlo tužno ali je morao da odbije. Objasnio je kako nema dovoljno novca ni za popravak kaiša njegovog sata koji je bio pokidan. Ona više nije insistirala. Kada je pošao na posao prošao je pored radnje sa satovima, tu je prodao svoj oštećen sat po vrlo niskoj cijeni, i otišao da kupi češalj za svoju ženu. Uveče je došao kući sa češaljem u ruci spreman da ga da svojoj ženici. Iznenadio se kada je vidio svoju ženu sa kratkom kosom, a onda je vidio da u ruci drži nov kaiš za sat. Ona je prodala svoju kosu i za taj novac kupila kaiš. U isto vrijeme su im potekle suze, ne zbog uzaludnosti njihovih postupaka, već zbog uzajamne snage njihove ljubavi.
Pouka priče- voljeti je ništa, biti voljen je nešto, ali voljeti i biti voljen od strane osobe koju voliš je sve.
merak.ba