Jedno divno, mlado i plemenito biće koje jednostavno morate voljeti. To je jedna od onih osoba koje, kada vidite, istog trenutka i zavolite i nekako poželite da vam je uvijek u blizini.
Riječ je o Ismaru Krdžaliću iz Tešnja, mladom piscu u usponu i osobi sa poteškoćama u razvoju, osobi koja boluje od cerebralne paralize. No, on to ne gleda očima kao većina ljudi, pa kaže:
„Mnogi od vas će pomisliti da je bezizlazna situacija to što sam rođen sa cerebralnom paralizom. Upravo to je ono najbolje što mi se dogodilo. Shvatio sam da se, za sve u životu, moraš potruditi. U svom najranijem sjećanju čuvam slike prvog puzanja, samostalnog sjedenja, držanja kašike ili olovke. Meni više nije teško što sam drugačiji, ponekad je duplo teže dokazati ljudima da sam isti kao oni…“
Ako ste pomislili da ga sažalijevate zbog paralize, grdno se varate jer svojim vedrim duhom će vas osvojiti i razuvjeriti:
„Mislite li da sam uspješan pisac samo zato što imam paralizu?? U zabludi ste. I sam sam godinama mislio da bih bio uspješan košarkaš, pjevač, slikar…da mogu hodati. Ali, sve je krenulo na bolje onog trenutka kada sam sebi rekao – ja mogu! Imao sam dovoljno želje ili lucidnosti da se usudim. Znajte, nije sramota ne uspjeti, sramota je ne pokušati. Bio bih pisac i da imam zdrave noge jer one nisu presudne u pisanju. U pisanju je važno imati ideju, rječitost i vjeru u uspješan ishod.“
Ismar ne može koristiti noge, ali to svakako ne znači da je nesposoban! Naime,on je bloger, uspješan bloger koji svoje priče objavljuje na portalu Tešanj.net. Ismar piše sjajne tekstove, tekstove iz svakodnevnog života, njemu najbližih ljudi, tekstove pune iskrenih emocija, čiste ljubavi, onog nečeg što čovjeka duboko dotakne.
O temama, samim osobama i inspiraciji za svoje pisanje, Ismar,kaže:
“Najveću inspiraciju mi pružaju moji sugrađani i prijatelji. Često ni sami nisu svjesni činjenice koliko me inspirišu, ali dovoljno je reći da su se na “meti” mojih tekstova više puta našli najbolji prijatelji, komšije, sugrađani. Što se tiče inspiracije, tu nema pravila, inspirisati me mogu dobre osobe koje će moje priče potaknuti da budu još bolje, ali i one “loše” kojima će moje priče, nadam se, poslužiti kao lekcija.“
Takvu emociju imaju samo odabrani i posebni ljudi, baš kao što je Ismar. On je savršen primjer i dokaz da osobe sa poteškoćama, nikako ne smiju biti izolovane, zapuštene i sputavane na bilo koji način.
On je čisti dokaz da i onda kada se, naizgled, čini da su sva vrata grubo zatvorena, uvijek pronađe prozor, otvori ga i krene slobodno za svojim željama i snovima…
On je pronašao svoj put, čvrstim korakom gazi,odlučan da ostvari svoje snove i tako, ostavljajući iza sebe ljude, naizgled, sretne, a sa ogromnim teretom na leđima. Ljude koji su uvijek jadikovali, a on je uvijek znao pronaći svjetlo u svemu i upaliti ga. Ljude koji su imali sve što se poželjeti može, a unutra su bili prazni, a on, Ismar, bio je uvijek ispunjen unutra i to ga je uvijek pokretalo i činilo slobodnim i sposobnim da se oslobodi svega negativnog…
Mnogi nemaju snage, volje niti hrabrosti da se pokrenu, te ostanu cijeli život čučati, a Ismar se vinuo iznad svih tih ljudi i sjaji posebnim svjetlom koje obasipa sve ljude.
Na kraju, evo šta ga čini tako posebnim, pozitivnim i vedrim
“Mislim da tajna moje pozitivne energije leži baš u tome što sam pravi primjer toga da čovjek nikada nema sve, ali da mora naučiti kako izvući najbolje iz onoga što ima. Bog ti uzme kap, a podari okean. To što sam uspješan ne znači da nikad ne tugujem jer svi mi imamo tužne i teške dane. Vlastiti uspjeh nas tjera da se upuštamo u što veće izazove. Nikada ne dokazujem drugima da nisam beskoristan, ali sebi ću uvijek dokazivati da sam koristan.
U prilog tome ide i jedan od mojih novijih citata, koji glasi:
“Ako ti svaki poraz bude pokazatelj koliko nešto želiš, a pobjeda koliko možeš, tada ćeš se uvijek rado boriti.’“
Piše: Sabina Piljug