Slika sa povratničke turneje grupe Nemoguće vruće, 2012. godine
Muzička grupa Ritam srca nasatala je kada su dva člana prvobitnog muzičkog sastava Nemoguće vruće napustili grupu i sa članovima tadašnje banjalučke grupe Radio formirali muzičku grupu pod imenom Ritam srca. Ova grupa je također zadržala romatičarski pop-rock zvuk iz vremena grupe Nemoguće vruće. Asmir Spahić, inače autor pjesama sa ranijeg albuma grupe Nemoguće vruće, dosegao je po mom mišljenju svoj stvaralački maksimum upravo na ovom albumu, stvarajući pjesme poput April me šalje do tebei Jastuci mi na te mirišu, koje su postale svojevrsna himna urbane muzike Zenice, bez kojih gotovo nijedna svirka nije mogla proći. Grupa Ritam srca je izdala album pod nazivom Pod tvojim prozorom, 1989. godine i ostvarila veoma zapažen uspijeh na tadašnjoj muzičkoj sceni. Posebno se izdvojila i pjesma Uzmi me usnama ko urmama, koju je u novije vrijeme obradila i Crvena jabuka na jednom od svojih zadnjih albuma. Tu su i meni drage pjesme Najdraža i Baš sam lud. Na ovom ujedno i jedinom albumu Ritma srca su svirali i pjevali: Dejan Grujić (bas), Nenad Škorić (bubanj), Rafael Krašovec (solo gitara), Slavko Radusin (klavijature), Asmir Spahić (ritam gitara) i Mladen Vidović (vokal).
Nakon izdavanja debitantskih albuma grupe Nemoguće vruće i Ritam srca ne stvaraju sve do nesretnog početka agresije na našu domovinu RBiH, 1992.godine. Tada grupa Nemoguće vruće i grupa zeničkih muzičara stvaraju jednu svojevrsnu himnu tadašnje Zenice, a slobodan sam reći i cijele države. Radilo se o pjesmi Bosna moja ili Vjera je moja, u kojoj su nenapadno sjajno spojeni tradicijski i domoljubivi motivi naše zemlje, kada je pjesmom rečeno: “Jedna je moja zemlja ta što ljubi čovjeka, snena i čista ko suza blista, Bosna mojaaa…“
*** (POSEBNO BIH IZDVOJIO CIJELI TEKST OVE PJESME SA YOUTUBE LINKOM TE PJESME)
Proteklih godina pravo otkrovenje naše muzičke scene je bio povratak „novog“ Nemoguće vruće benda poslije više od 20 godina. Grupa se okupila u novom sastavu i održala svoj povratnički koncert početkom 2011. godine. To je bio jedan od najuzbudljivijih muzičkih trenutaka u Zenici, nakon dugog niza godina. Sala nekadašnje Kasine, današnjeg restorana Tapas, mogla je primiti samo oko hiljadu oduševljenih posjetilaca, dok je veliki broj njih ostao pred ulazom, što je bila još jedna nesvakidašnja pojava u ovom gradu u današnje vrijeme.
Originalna trojka iz prve postave, Miro Kovačević, Želimir Jukić i Edin Kulalić, pojačana je sa još četiri nova člana i to pjevačem Branislavom Lovićem, basistom Aleksandrom Golićem i mladim gitaristima Sandrom Kovačevićem i Igorom Jukićem. Dvojica novih zapravo sinovi „originalnog“ gitariste i klavijaturiste, što govori o svevremenosti njihovog zvuka i pjesama nemoguće vrućeg ritma srca koje još uvijek itekako žive u svima nama.
Do sada su izdali još dvije singl pjesme u ovom novom sastavu, 2012. godine, i to veoma lijepe Od proljeća do proljeća i Samo putuj, koje na pravi način najavljuju njihov povratak na muzičku scenu BiH.
Omot albuma Pod tvojim prozorom , grupe Ritam srca iz 1989. godine (na slici su desno frontmen grupe, Asmir Spahić –Spaha i lijevo pjevač Mladen Vidović ).
*** (POSEBNO BIH IZDVOJIO TEKST OVE PJESME SA YOUTUBE LINKOM)
Nemoguće vruće & Grupa ZE muzičara – Vjera je moja (tekst pjesme)
Bude me zvona i glas mujezina,
što mi je Una, to mi je Drina.
A Mostar Brodu, poslao glasje
zrno slobode niklo u klasje.
I sve dok gledam, gledam i dišem
nikom te nedam, u srcu mi pise.
Ref. Jedna je moja zemlja ta što ljubi čovjeka,
snena i čista ko suza blista, Bosna mojaaaa…
Jedna je moja zemlja ta, i kad u mraku blista sva, negdje iznad Sarajevaaa…
Ima nešto na srcu mi stoji
na korak od tuge, ljubav postoji.
I sve dok gledam, gledam i dišem
nikom te nedam u srcu mi piše
Refren:
Jedna je moja zemlja ta što ljubi čovjeka,
snena i čista ko suza blista, Bosna mojaaaa…
Jedna je moja zemlja ta, i kad u mraku blista sva, negdje iznad Sarajevaaa…
Nemoguće vruće & Grupa ZE muzičara – Vjera je moja
Piše: F.K.