Sinoć je u prepunoj prostoriji čitaonice Opće biblioteke u Zenici, održana promocija knjige “101 anegdota iz života rudara”, autora Fuada Breščića. U knjizi je “svaka anegdota poput arabeske, zaokružena cjelina unutar sebe koja sa ostalih 100 anegdota sačinjava živi mozaik ljudi, sudbina, karaktera, temperamenta, običaja, navika i jedinstva u razlikama i razlika u jedinstvu svijeta i života.” (iz recenzije prof. Mustafe Spahića).
Promocija je održana na jedan posve inovativan i kreativan način. Prije svega posjetioci su imali priliku čuti nekoliko anegdota iz knjige, zatim opustiti se i zapjevati pokoju sevdalinku u interpretaciji Amira Delibašića a pratnju harmonikaša Ismeta Arnauta. Nakon toga riječ više o knjizi, odnosno svoje izvode iz recenzije, prenijeli su sami recenzenti knjige, Hasan Džafić i profesor Mustafa Spahić, a sjajni pripovjedač Mustafa Tabaković na sebi svojstven način svojim je pripovjedanjem i glumom oduševio publiku, te pred kraj promocije i sam je zapjevao. Autor je cio svoj radni angažman proveo radeći u rudniku, od inžinjera pripravnika do direktora Srednojobosanskih rudnika – najvećeg ugljenokopa u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Radeći svoj posao susretao se sa rudarima, privrednicima, političarima i brojnim drugim ličnostima iz javnog života. Tokom bogatog radnog iskustva često je bio u prilici da bude svjedok ili akter anegdota koje je marljivo zapisivao i, na kraju, njih stotinu i jednu objavio u knjizi “101 anegdota iz života rudara”. Obzirom da smo o knjizi i autoru već ranije pisali (što možete pročitati OVDJE) u nastavku vam prenosimo jednu anegdotu iz knjige, u nadi da će vas opustiti, nasmijati i oraspoložiti. Nakon anegdote pogledajte GALERIJU SLIKA koju smo zabilježili na promociji.
Ženidba i udaja
Još dok sam bio upravnik na Staroj jami, u razmaku od jednog sata, morao sam upisati dva dopusta, dvojici radnika, ali po istom predmetu, pravno rečeno. Naime, već ujutro oko pola osam sekretarica najavi Kukana Bakira, koji hoće nešto od mene. Znao sam da ima porodicu, suprugu i troje djece, a kad mi reče da se oženio i da mu treba dopust sa posla radi toga, ništa mi nije bilo jasno, ali dao sam.
Kroz sat vremena dođe mi drugi, Džafer Ademović, kome treba dopust jer mu se udala supruga.
– Kako? – upitah ga – za koga?
– Udala se za Kukana Bakira
Nije mi ništa ostalo drugo nego da i njemu dam dopust, a obojici sam poželio da im bude sa srećom.
Piše: Adis Kriko