Nacionalni park Sutjeska
Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji je po svojim prirodnim vrijednostima i ljepotama biser Bosne i Hercegovine. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, dijelove planina Maglić (2386 m.n.v. – najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara).
NP Sutjeska je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Cijelo područje Parka odlikuje izuzetna ljepota i raznolikost oblika pejzaža – od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, planinskih pašnjaka do visokih planinskih masiva. Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“, a ono što također karakteriše ovo područje su duboki kanjoni Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice, bistrih planinskih rijeka bogatih potočnom pastrmkom. Veoma je dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. U samom srcu Parka smješten je i strogi prirodni rezervat Perućica (1434 ha), najočuvanija i najveća prašuma u Evropi, u kojoj je od osnivanja nacionalnog parka strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka.
Nacionalni park “Una”
Nacionalni park „Una“ prostire se dolinom gornjeg toka rijeke Une, kao i dolinom rijeke Unac, desne pritoke Une sve do rječice Krke na zapadu. Ovo područje predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu u ovom dijelu Europe, vrlo vrijednu za očuvanje ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti, a posebno zbog:
– položaja na granici tri klimatska područja;
– krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima;
– reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih prirodnih puteva prema Jadranskom moru;
– mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih vrsta;
Područje Nacionalnog parka se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine Bihać i pripada Unsko-koranskoj zaravni.
Posebnost za rijeku Unu je izrazita dužina njenog «sedrotvornog» toka, s cijelim nizom pratećih fenomena (sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf, Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa,uzvodno i nizvodno od Martin Broda te nizvodno od Štrbačkog buka.
Za rijeku Unac karakterističan je njen oblik krškog toka, posebno u njenom donjem dijelu, na kojem na prolazu kroz kanjonski dio više puta ponire i izvire, na kraju na Crnom vrelu, koje po svojim karakteristikama i ljepoti spada u poseban prirodni fenomen.
Nacionalni park Kozara
Smještena između Une, Save, Sane i Vrbasa, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, Kozara je 06.04.1967. proglašena zaštićenim područjem. Guste, duboke i zdrave šume, te cvijetne planinske livade osigurale su joj naziv «Zelena ljepotica». Kozara je poznata kao lovište sa više 18.000 hektara uređenih lovišta, u kojima obitavaju krda jelena, divljih zečeva, veprova, lisica, kuna, fazana i divljih pataka.
Prve pisane podatke o flori Kozare ostavio je francuski istraživač Ami Boué koji u svom djelu „La Turqui d’Europe“ (1842) iznosi pažnje vrijedna zapažanja o vegetaciji Kozare.
Za vrijeme turske vladavine pruski intelektualac Franz Maurer je, 1868.godine, putujući kroz Bosnu prošao preko padina planine Kozare. U izvještajima o tom putovanju, koje je objavio 1869. i 1871. godine, piše i o sastavu šuma.
Prva temeljitija istraživanja flore BiH objavio je Günter Beck-Mannagetta od 1903. do 1927. godine. U njegovoj knjizi flore BiH pominje se i nekoliko lokaliteta s Kozare. Istraživanjem flore u organizaciji Botaničkog odsjeka Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu od 1959. do 1962.godine, obuhvaćeno je nekoliko lokaliteta na Kozari koji su danas potpuno ili djelimično u sastavu Nacionalnog parka Kozara.
Od samog osnivanja, a naročito u današnje vrijeme, posebna pažnja posvećuje se upravo zaštiti prirodnih vrijednosti kako bi buduće generacije mogle uživati u ljepotama Nacionalnog parka Kozara.
Park prirode Hutovo blato
Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta.
Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinamaČapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m.
Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.
Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m).
Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima a šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata.
Park prirode Blidinje
Park prirode Blidinje se nalazi na ogromnom području, pokrivajući planine Čvrsnicu, Čabulju i Vran i općine Posušje, Tomislavgrad, Prozor-Rama i Jablanica. Zbog svojih povoljnih geomorfoloških značajki i prekrasnog krajolika, područje je proglašeno nacionalnim parkom 30. ožujaka 1995. godine.
Ovaj park je jedinstveni prirodni fenomen, gdje žive mnoge endemske vrste flore i faune s puno izvora čiste, pitke vode. Poznat je kao jedan od najvećih staništa endemske bijelog bora. Nacionalni park Blidinje je dobio ime po jezeru Blidinju, koje se nalazi u mjestu zvanom Dugo Polje na visini od 1184 metara nadmorske visine. Jezero se prostire na području od oko šest kvadratnih kilometara i relativno je plitko, dok voda u jezeru dolazi prvenstveno iz okolnih planina Vran i Čvrsnica u proljeće, kad se snijeg topi.
Najpoznatije znamenitosti i obilježja ovog posebnog parka, uz jezero, su bogata arheološka nalazišta, osobito nekropola sa 150 stećaka u Dugom Polju, koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u siječnju 2004. godine.
merak.ba