Odmah pa pitanje… Šta je to prijateljstvo??? Postoji li uopšte nekakva definicija koja definiše pojam PRIJATELJSTVO??? Hmmm, hajde da malo pročačkam po internetu… Evo da, postoji. Na Vikipediji pod pojmom prijateljstvo piše sljedeće:
„Prijateljstvo je pozitivan odnos između dvoje ili više ljudi, koji osjećaju međusobnu simpatiju i povjerenje. Osobe u prijateljskom odnosu se nazivaju ‘prijatelj’ ili ‘prijateljica’. Pojam se uobičajeno odnosi na osobe koje nisu u porodičnoj vezi.
Prijateljstvo se temelji na ljubavi, povjerenju i međusobnom uvažavanju. Prijateljska veza se ‘sklapa’, a ako ide prema kraju, ‘hladi’ se.“
Dobro, definisali smo pojam prijateljstva. No, šta vi lično smatrate pod pojmom prijateljstva? Nije li ova definicija prilično arhaična? Ne čini li vam se da bismo je mogli malo, dotjerati? Zaboga, pa gdje su tu ona najčešća prijateljstva? Gdje se tu spominje naš voljeni Facebook??? O tome niti slova… Kako uopšte jednom mladom čovjeku 21. vijeka objasniti da se pod definicijom prijateljstva nigdje ne spominje online prijateljstvo??? Nije li upravo ono danas najaktuelnije i nemamo li upravo u tom online svijetu najveći broj onih koje nazivamo svojim prijateljima? Ma, imamo ih na stotine, čak i hiljade?!? Hmmm, moraćemo se žaliti Vikipediji i jasno im staviti do znanja da definiciju prijateljstva što je prije moguće predefinišu, odnosno APDEJTUJU!!! Slažete se, zar ne…
Dakle, kako je u suštini većini potpuno nezamislivo živjeti bez interneta i druženja na društvenim mrežama, možemo s punim pravom reći da je internet danas NAČIN ŽIVOTA!!! Oni koji nemaju otvorene profile na društvenim mrežama su apsolutno demode i tačka! Jel’?
Evo, opet pitanja… Da li se ponekad zapitate na šta bi vaš život ličio bez onog čudnog i, morate priznati, iritantnog zvuka FB notifikacije? ‘BLINGGG’!!! Ahhhh…. Tako iritantan, a u isto vrijeme često željno iščekivan zvuk! Ovo jednostavno moram napisati… Taj zvuk je najiritantniji noću i to kad ga čujem kroz tri pregradna zida, na udaljenosti od nekoliko metara, dok se moj sin dopisuje sa svojom ekipom iliti, dok s njima razgovara! Pobogu djeco, pa stišajte ton!!! Ne zlostavljajte uši vlastitih roditelja i ne dovodite ih u iskušenje da vas izgalame u gluho doba noći! Ne moraju baš svi ukućani znati da je vama stigla notifikacija!!! Uhhh, nekad mi dođe da svisnem! Isključite makar opciju zvučne notifikacije ili, ljubim vas, nemojte pritiskati tipku ENTER nakon svake druge riječi!!! Mnogo ćete zadužiti svoje voljene roditelje budete li ih prestali zamarati tim zvukom dok pokušavaju spustiti kapak na kapak i zaspati snom pravednika! Malo sam sarkastična, ali da
se ne lažemo, to je kod većine danas otprilike tako. No, uozbiljimo se malo…
Skoro svakodnevno nam na FB stižu zahtjevi za prijateljstvo. Vrlo često se i ne sjećamo osobe od koje stiže zahtjev i nismo sigurni da li je uopšte poznajemo. Ono, možda smo je nekada, negdje sreli, ali je u suštini ne znamo. Danas je to jednostavno tako. Vođeni kućnim vaspitanjem koje su u nas usadili naši preci, da ne treba nikome tek tako okrenuti leđa, uvijek provjeravamo ko bi mogla biti ta osoba. Služimo se dostupnim informacijama, pregledamo fotografije, objave i slično. Samo ime ili pseudonim kojim se osoba služi, ponekad je dovoljan da nečije FB prijateljstvo prihvatimo ili odbijemo. Ističem – DOSTUPNIM INFORMACIJAMA!!! Da, mi smo ti koji kreiramo šta će javnosti biti dostupno, a šta ne! Tu je kvaka… Tu može doći i svakodnevno dolazi do onoga što nazivamo ZLOUPOTREBOM!
Evo malo bliže o tome… Naime, trebalo bi biti opšte poznato da pojedini na društvenim
mrežama stvaraju neki svoj vlastiti mikro svijet i pažljivom i smišljenom selekcijom fotografija, tekstova koje objavljuju i slično, svjesno zavaravaju potencijalnog FB ‘prijatelja’. Dakle, stvaraju svoj ‘dorađeni’, lažni svijet, koji kao takav postoji samo tu, na toj društvenoj mreži, ali se u isto vrijeme služe svojim pravim imenom. U privatnom životu ti ljudi su sušta suprotnost onome što možemo vidjeti na njihovim profilima, ali to znaju samo oni koji ih uistinu poznaju. Naravno, postoje i oni koji rade potpuno lažne profile, sa lažnim fotografijama i imenima, i iako smatramo da je takvih ljudi prilično mali broj, itekako se zavaravamo! Ko su ti ljudi??? Kakvi su??? Šta ih stimuliše da žive dvostruki, trostruki, ××××× život??? Vjerovatno potreba da budu zapaženi, da budu bitni. Vjerovatno nesigurnost u ono što oni zapravo jesu, pa se kriju iza anonimnih profila. Oni se fizički apsolutno ne razlikuju od ostalih. Iznad glava i na čelima im ne stoji znak upozorenja kako bismo ih mogli izbjeći kada je to neophodno. Oni mogu biti bilo ko koga smo bilo kada upoznali! Stručne analize o ovoj temi prepustićemo stručnjacima, ali hajde da se pokušamo na nju osvrnuti gledajući očima nas običnih smrtnika.
Lažni profili pružaju mogućnost bilo kome od nas da napravimo ono što ne bismo nikada pod svojim vlastitim, onim pravim. Ono čega bismo se sramili u stvarnosti, na lažnom profilu je potpuno OK. Tu možemo biti bahati, možemo biti eksplicitni bez ikakvog srama, možemo vrijeđati, omalovažavati, kritikovati bez zadrške i slično… Pod tuđim imenom se ne moramo izvinjavati nikome. Zašto bismo??? Pa, to ionako nema veze sa nama stvarnima. Da, da ne zaboravim, možemo biti i jako fini, iako nas u stvarnom životu ta osobina možda i ne krasi. Možemo se pretvarati da smo vrlo suptilni i prijateljski nastrojeni i tako privući jako veliki broj ljudi, pogotovo mladih i usamljenih, kojima pažnje nedostaje, i sa njima ostvariti kontakt i osigurati njihovo povjerenje, a onda ga i zloupotrijebiti!!! Isto tako, ukoliko uspijemo obrlatiti svog stvarnog poznanika i ubijediti ga da prihvati naše lažno prijateljstvo na FB, možemo iskoristiti ono što poznajemo o njemu i javno ga izbrukati bez ikakvih problema, a najčešće i posljedica.
Možemo mu možda i uništiti život! Ali, zašto se brinuti o tome??? To ionako nije naš stvarni profil, niti naš stvarni problem!!! I ako ni sve ovo nije dovoljna ilustracija, ima toga još… Sutra ćemo možda upravo sa tom osobom sjediti i uz kafu je tješiti dok nam se ona bude u povjerenju jadala kako je neko na FB maltretira i čini joj život noćnom morom. Da, mogućnosti su uistinu bezbrojne…
Naravno, uvijek možemo izbrisati bilo koga sa liste prijatelja. UNFRIEND je opcija kojoj vrlo lako možemo pristupiti. Nepoželjnu osobu možemo čak i blokirati, ali jednom kada neko o nekome nešto loše objavi, taj glas se širi brzinom munje i posljedice u pojedinim situacijama mogu biti čak i fatalne. Kažu, dobar glas daleko se čuje, ali loš JOŠ I DALJE!
No, treba također naglasiti da nisu samo oni anonimni ti koji prave probleme! Veliki je broj i onih ‘hrabrih heroja’ koji pod svojim pravim imenom i prezimenom ‘pošteno’ objavljuju mnogo toga što se kosi sa zdravim razumom! Da, i ovi ‘poštenjaci’ često pozivaju na linč uglavnom kada se radi o nekim javnim događajima koje lično ne podržavaju jer su užasavajuće skloni diskriminaciji. Tako okupljaju svoje sljedbenike koji će sa njima udruženim snagama napadati, tući ili rušiti. Ovi nazovi ‘heroji’ dijele sadržaje od kojih vam se diže kosa na glavi, ali sa njima je ipak lakše. Od njih se i možemo skloniti i, na kraju krajeva, kada nam drugih načina ponestane, možemo ih i trebamo prijaviti policiji!
Da zaključim, iako nije etički i OK, na društvenim mrežama i na portalima gdje ostavljamo svoje komentare, potpuno je legalno biti nepristojan i bahat! Ali, ako je nešto legalno ne znači da je i poželjno ili korektno. Kao anonimnima dozvoljeno nam je skoro pa sve. Eh sad, ono što nam nije dozvoljeno, kako u stvarnom, tako i ovom online životu i zbog čega bismo mogli čak biti i krivično gonjeni je prijetnja i pozivanje na nasilje i mržnju! Tu, na sreću, bez obzira na svijet vrijede ista pravila. Da, sjetih se da sam prije par godina sa jednom osobom raskinula FB prijateljstvo radi njenog vica o holokaustu! Da, dobro ste pročitali – vic o holokaustu! Holokaust – vic??? To nikako ne ide jedno s drugim, zar ne… No, sva sreća pa je opcija ‘unfriend’ lako dostupna i potpuno besplatna…
Kad smo već kod toga, dugo nisam radila generalku i pospremila malo po Facebook-u. Možda je baš sada, dok o svemu ovome razmišljam, pravo vrijeme da pobrišem one koji se bahate, one koji se kriju pod nekim čudnim imenima, one koji su skloni diskriminaciji, one koji mnogo pišu, a malo ili ništa pametno ne kažu. U suštini, mislim da ću da pobrišem sve one koji moj život ni na kakav način ne čine bogatijim i kvalitetnijim! Biće tu puuuuno posla… Kako bi bilo da i vi učinite isto???
Piše: Ninoslava Kolar