Uvijek imamo problem kada razmišljamo i zamišljamo ko su i šta rade producenti. Zato sam ovih dana popio kafu sa jednom mladom damom, koja je uposlenica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i koja u tom hramu kulture obavlja posao producenta.
Kada Sandra ovako dobije priliku predstaviti sebe i svoj rad, pitam se koje su to stvari koje bi željela reći i malo našim čitateljima približiti sebe?
Sandra je diplomirana producentica i veliki zaljubljenik u teatar u kome je najviše radila, a jedno vrijeme čak i živjela. Teatar je nekako postao moj način života – uživam u radu na predstavi, gledanju predstava, pisanju o teatru, čitanju o teatru… Kao student oprobala sam se i u radu na dokumentarnom filmu, organizaciji i radu na teatarskih i filmskim festivala, postavkama izložbi, ali je ljubav prema teatru prevagnula i dovela me u Zenicu i BNP, gdje sam počela raditi kao izvršna producentica. Mimo posla i pozorišta, uživam u sitnicama koje me opuštaju i u kojima uživam – volim se opustiti uz dobru knjigu, film, crtić ili strip. Radoznala sam i zanima me sve – od nastanka drevnih civilizacije, atomske fizike do sađenja ruža.
Sandra je diplomirani producent. U Bosni i Hercegovini to je još uvijek zanimanje za koje nismo baš sigurni čime se bavi i šta radi.
Dok sam studirala, a i danas me često ljudi pitaju da li moje zanimanje ima veze sa glumom i režijom ili misle da se moj posao svodi na organizaciju nekog događaja. Produkcija obuhvata širok spektar različitih poslova i smatram da je to poziv koji je veoma odgovoran i zahtjevan. Pored prilike da se bude kreativno, mi producenti moramo da mislimo o cijelom projektu, akterima u projektu i instituciji/organizaciji u kojoj radimo. Finansije, ljudi, vrijeme, projekat – samo su neki od segmenata koje jedan producent mora uvezati i držati pod kontrolom da bi projekat u konačnici bio uspješan.
U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica si odradila pripravnički i sada se nalaziš na raspolaganju za saradnju i projekte. Šta si sve do sada odradila za BNP-Zenica?
Moja saradnja sa BNP-om datira još od ranih studentskih dana, kada sam prvi put volontirala na 8. Festivalu bh. drame i već tada me Pozorište fasciniralo, znala sam da ću opet doći tamo. I od tada sam ispratila pet Festivala, radila na velikom dijelu projekata u posljednjih godinu i pol, ali moram priznati da među svim projektima na kojima sam bila angažovana ipak imam svoje favorite (iako to možda ne bih trebala javno da iznosim) – volim raditi na svim aktivnostima koje imaju veze sa pripremom i organizacijom Festivala bh. drame koji je u međuvremenu postao jedan od najznačajnijih teatarskih festivala u BiH i regionu, kao i projektu Noć teatra BiH koji je dio velike europske teatarske manifestacije Evropska noć teatra.
Koja su tvoja interesovanja pored rada u pozorištu?
Pored pozorišta, koje je moja velika ljubav i u kojemu sam se nekako “pronašla” volim fotografiju, filmove i književnost. Mimo umjetnosti, trudim se biti angažovana na polju ljudskih prava, zaštite okoliša i životinja, čemu planiram ozbiljnije da se posvetim u narednom periodu.
Kakvi su tvoji profesionalni planovi sada? Da li postoje neki angažmani, ponude…
Trenutno, svi moji planovi su vezani za Bosansko narodno pozorište Zenica gdje sam još kao student napravila svoje prve ozbiljnije profesionalne korake. Naravno, uvijek sam otvorena za saradnju sa drugim umetnicima, organizacijama i institucijama. Upisala sam i master na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, na odsijeku Produkcija, tako da planiram nastaviti i sa pedagoškim usavršavanjem i voljela bih se oprobati u dramskoj i teatarskoj pedagogiji.
Da li uopće postoji mogućnost da se u našoj zemlji kultura počne posmatrati kroz kulturnu politiku i koje su nam kulturne perspektive?
Problem sa kulturnom politikom i kulturnom strategijom u BiH leži u činjenici da mi ustvari nemamo donesen konkretan strateški plan na nivou BiH. Uslužena politička i administrativna slika dovela je do toga da u jednom entitetu imamo potpuno centralizovanu, dok u drugom entitetu potpuno decentralizovanu i rasparčanu kulturnu politiku, zbog čega najviše ispaštaju kulturni djelatnici. Nedovoljna i neravnomjerna ulaganja u kulturu dovela su do zatvaranja nekih od najstarijih i najznačajnijih institucija kulture u BiH. Moguće rješenje leži u pravljenju dugoročnog plana za razvoj kulture na nivou cijele države, međusobna saradnja kulturnih institucija i korištenje grantovskih sredstava međunarodnih organizacija i fondacija.
Da li imaš iskustvo boravka u nekim drugim zemljama i koje su naše prednosti a koji nedostaci u odnosu na njihove kulturne misije i mogućnosti?
Ono što sam primijetila tokom boravka u drugim zemljama jeste da je kultura više na cijeni. Odličan pokazatelj za to su i cijene ulaznica za teatarske, muzičke, filmske događaje koje su u nekim slučajevima i po 10 puta veće od naših. Također, ono što nama nedostaje, a što sam već pomenula, jeste upravo strateški plan za razvoj kulture na nivou cijele države. Ono što je naša prednost je kulturna raznolikost i “šarenilo”, određena sinergija Istoka i Zapada, s nadasve naša otvorenost za saradnju i promicanje novih ideja, što se može vidjeti po uspjehu naših umjetnika u regionu, ali i šire.
Kako ocjenjuješ stanje u teatrima BiH?
BiH ima veliki potencijal – sjajne umjetnike i teatarske djelatnike, teatarsku estetiku koja je u koraku sa savremenim teatarskim tokovima. Nažalost, teatri u BiH su na margini društva, jako malo se ulaže u kulturu općenito. Moguće rješenje leži u koprodukcijskim projektima, reginalnim saradnjama i aplikacija na međunarodne projekte i fondove, kulturnu razmjenu i saradnju. Na taj način naši umjetnici imaju priliku da rade van svojih matičnih pozorišta, steknu nova znanja i iskustva i svoja prenesu na druge teatarske umjetnike i djelatnike.
Želimo znati i tvoj odgovor pitanje šta je za tebe merak?
Za mene je najveći merak kad slobodno vrijeme provodim s prijateljima i porodicom, nebitno da li se tad igrali “Ne ljuti se čovječe”, gledali filmove, ispijali kafe ili pravili zajednički ručak/večeru. Bitno je da sam okružena ljudima koje volim i do kojih mi je stalo, oni mi svojom energijom “napune baterije”.
Da imaš pet minuta vlast, šta bi uradila?
Možda će zvučati utopistički- ali naše okruženje bih učinila sigurnijim i ljepšim mjestom za živjeti. Prioritet bi bila bolja edukacija, zdravstvena zaštita, kultura, ekologija. Donijela bih zakon da svako mora na svoj rođendan zasaditi jedno novo stablo, jednom mjesečno raditi u nekoj dobrotvornoj organizaciji i učestvovati u “Očistimo rijeku/šumu/grad” akcijama.
Sandri smo se zahvalili na ugodnom razgovoru i u ime redakcije portala merak.ba poželjeli mnogo sreće u budućem radu.
Piše: mr.sci. Miroljub Mijatović