U vremenu kada su momci satima stajali pod djevojčinim pendžerima i ašikovali sa izabranicom svoga srca, običaj je bio da se omladina navečer zove na komušanje kukuruza. Mlade, stidljive djevojke bi oborenog pogleda šutjele i ne bi se usudile da momka pogledaju u oči, a kamoli da sa njim koju riječ razmijene. Domaćini, koji bi organizovali takve večeri kada se komušao kukuruz, su morali paziti da im slučajno ne “bahnu” oženjeni i nepozvani muškarci među mladež. Kada bi se momku neka djevojka svidjela, on bi joj bacao klipove i kukuruz u krilo. Ako bi djevojka uzela taj njegov kukuruz i počela da ga komuša, to bi bio znak da se i on sviđa njoj, te da može slobodno da joj pridje da ašikuju. Klipove kukuruza danas su zamijenili facebook zahtjevi za prijateljstvo. Rumen na obrazima djevojaka je zamijenila šminka, a momci više ne krive svoje fesove kad kakvu curu begenišu.
U to doba, djevojkama je bilo zabranjeno riječima pozvati mladića na ašikovanje. Dozvoljeno joj je bilo, kada njen dragi prolazi pored njene kuće, da ga gađa jabukama i cvijećem, što bi značilo da ga zove da malo promuhabete, ali ni u kom slučaju ga nije mogla niti smjela zovnuti riječima. Ako je momak lijep, desi se čak da ga i udate žene gađaju jabukama, pa bi on čitav naramak jabuka donio kući, svojoj majci. Eh, da danas nekog pogodiš u glavu jabukom, bila bi tužena a ne prošena. Ali u svakom slučaju, bilo bi nadasve zanimljivo iskusiti nešto ovakvo, a ne samo čitati iz knjiga i slušati od nana i deda.
Ako bi se djevojka obećala nekom mladiću, a njeni joj roditelji brane da pođe za njega, dvoje zaljubljenih bi se dogovorilo o otmici. Uglavnom bi se djevojke otimale kad bi pošle na vodu. Ponijele bi u sudovima za vodu nešto ruha, nakita, a na vrelu bi je čekao njen dragi sa par drugova i vodili bi je njegovoj kući. Ukoliko bi se desilo da je djevojka zatočena u kući, da joj roditelji brane da izlazi iz kuće, određenog dana u određeno vrijeme, mladić bi došao pod pendžer sa ljestvama i bacio nekolio kamenčića na njene prozore. Potom bi se djevojka u tišini spremila i izašla kroz prozor na prstima, da ne bi probudila oca. Par dana nakon otmice, mladić prvo šalje svoju rodbinu u kuću svoje već sada žene, gdje preko njih moli porodicu da im oprosti i da traže blagoslov. Roditelji ko roditelji, brzo bi oprostili pa onda odlaze mlada i mladoženja mladinoj kući po blagoslov i darove.
Piše: Ajla Šabić