U ovom vremenu ljudi malo čitaju. Naročito mladi. Vrijeme radije provode na društvenim mrežama ili u kafićima. A knjiga je korisna, knjiga je prijatelj. Svo znanje koje neko ima, uglavnom se stiče iz knjiga. Jako je važno knjigu približiti djeci i mladima.
Da zavole čitati, da steknu naviku čitanja. Ja sam zavoljela knjigu i nikada se neću odreći čitanja. Za to su zaslužni dobri pisci, pisci koje sam zavoljela. Nura Bazdulj-Hubijar je svakako jedna od njih. Vole je čitaoci svih generacija. Rođena je 1951. godine, završila Medicinski fakultet. Uz časni posao ljekara s jednakom ljubavlju piše za djecu, mlade, odrasle. Njeni tekstovi su u čitankama, lektiri u osnovnim i srednjim školama. Objavila je preko 30 naslova, dobila mnogo uglednih književnih nagrada (Društva pisaca, Soroševu nagradu, nagradu VBZ-a, nagradu izdavača i knjižara BiH, i mnoge druge). Dobitnica je i vrijednih priznanja.
Dva puta je birana za Ženu godine BiH, dobitnica priznanja Dječiji pisac godine, Kristalni pečat Večernjeg lista za uspjeh godine. Djela su joj prevedena na engleski, njemački, holandski, norveški, švedski, slovački, mađarski, a u toku su prevodi na turski, poljski i albanski. Bila je nominirana za nagradu Astrid Lindgren. Njena djela su uvrštena u mnoge domaće i inostrane antologije. Njena drama “Braća” igrana je u Narodnom pozorištu Sarajevo i Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Piše za književne časopise.
Poznate su njene knjige: “Ljubav je sihirbaz, babo”, “Baš mi je žao”, “Kad je bio juli”, “Zvona su još zvnila”, “Osluhni zašto plače”. Od knjiga za mlade naomiljenije su “Ruža” koja ima tri nastavka i također trilogija o Tamagučiju. Ja najviše volim “Ružu”. Ako je niste pročitali, preporučujem da je odmah stavite u plan za čitanje. Bilo koju knjigu da od Nure Bazdulj-Hubijar pročitate, nećete se pokajati, bit ćete bogatiji, jer knjiga je sredstvo koje nam oblikuje indentitet.
A evo nekoliko meni dragih citata od Nure Bazdulj-Hubijar:
“Ljudi valjda imaju šesto čulo. Osjete tugu i odu.” (Ruža III)
“Ne, nisu jučer ubili majku, srušili kuću. Ubili su, babo, moje djetinjstvo, mladost, snove, sav moj život.” (Ljubav je Sihirbaz, babo)
“Plači, plači koliko možeš. Suze su ponekad ljekovite.” (Čekajući Tahira)
Piše: Emina Bilić