Svima nam je jasno da tehnologija sve više i više uzima maha u svakodnevnim aktivnostima. Ali, ono što ne mogu da oprostim ovim korisnim spravicama je to što zbog njih iščezava duša svih onih ljubavnih porukica i simpatija. Zar jedan smajli može da zamijeni višesatno škrabanje na papiru, ukrašavanje, stavljanje naljepnica po rubovima, zanos i koncentraciju dok se trudite da sve izgleda savršeno uredno i lijepo?
Istina je da se ljubav ne pokazuje riječima, pismima ni porukama, već samo djelima! Ali, znate, kada dobijete to maleno, drago pisamce ispisano nečijom milom rukom i kada znate koliko truda ta osoba uloži da bi vama sa nekoliko redaka uljepšala dan, ne možete a da se ne osjetite posebno. Kažem vam, nešto je čarobno u tim sitnim znacima pažnje koje čuvamo uvijek nekud pri ruci, da nam, kad je dan tmuran poput ovoga, izmame osmijeh na lice i podsjeti nas da smo nekome bitni.
Kada nekome želite poručiti da vam je stalo, pribjegnite ovom “zastarjelom” načinu izražavanja!
Ostavite barem na jedan dan telefone i računare, uzmite olovku u ruke i pišite sve što vam se nalazi na duši. Svaki redak će osobi da pokaže koliko je volite i nije bitno jeste li pjesnik ili osoba koja ni pismenu iz bosanskog ne umije napisati za dva. Pravo bogatstvo leži u vašem trudu i ljubavi jer ljudi, a posebno djevojke, mnogo više cijene te opipljive stvarčice, to pisamce koje će ona svako malo čitati iznova i mirisati ga dok vaš miris ne ishlapi sa papira.
Umjesto srca koje biste voljenoj osobi “zalijepili” na zid od facebooka, za promjenu crtajte srcad na listu od bloka i poklonite joj ga i zagarantovano ćete od nje odbiti slađi osmijeh nego ikada prije. Još, ako ste kreativni, pa joj napišete pjesmu ili naslikate divan crtež, neće izdržati a da vam ne uzvrati najjačim zagrljajem jer će na tom papiru da pročita koliko je volite. Pismo, katančić sa vašim inicijalima, pjesma, plišani medvjedić su sve sitnice na koje, htjeli mi to priznati ili ne, svi padamo.
Piše: Ajla Šabić