Čim se spomene Tuzla, većina ljudi, pogotovo oni stariji dodaju: „Cijela Tuzla jednu kozu muzla“. Ako ste se nekad pitali zašto ta izreka i kako je ona nastala, istražili smo i donosimo vam odgovor odnosno tri odgovora…
Tuzla kao grad star 1000 godina za sebe veže, ništa manji broj, anegdota, priča, legendi i historijskih činjenica. Legenda koja je i danas aktuelna je priča o tuzlanskoj kozi.
Ljudi sa ovog prostora su spominjani i pamćeni kao veliki buntovnici i tvrd orah za svaku stranu vlast, tako da se tuzlanska koza savršeno uklapa u ovaj osebujan mentalitet čineći prvu priču i najvjerodostojnijom.
Naime, u vrijeme Austrougarske vladavine u BiH, donesen je zakon prema kojem su se sve koze morale eutanizirati zbog njihove štetnosti za uzgoj šume. Ubijanju koza suprostavio se Tuzlak iz naselja Mosnik, koji je jednu kozu sakrio od vlasti i čuvao je na svom imanju. Kako su propisi izblijedili, kozu je pustio u dvorište, a nedugo zatim, pošto je to bila jedina koza u kraju, ljudi su je počeli obilaziti i slikati se uz nju. Sve su češće i novcem pomagali ovu akciju spašavanja poznate koze. Kozu je vidio i neki stranac koji ju je zabilježio u svom putopisu, rekavši pritom poznatu izreku.
Druga priča kaže da su stanovnici ovog kraja, nekad u historiji, bili pogođeni siromaštvom i da su imali malo hrane pa su se međusobno pomagali tako što su je dijelili. Tako je i jedan čovjek mlijekom svoje jedine koze pomagao sugrađane.
Treća priča donosi zaokret, tvrdeći da se pod tuzlanskom kozom uopšte ne misli na stvarnu kozu, nego da je to simbol jednog od izvora preživljavanja za stanovništvo. U Tuzli je to bila „bijela“ so po kojoj je i grad dobio ime (turska riječ tuz- so).
Koja god od ovih priča da je tačna, jedno je sigurno, Tuzlaci su sačuvali sjećanje na svoju kozu. Tako danas u gradu možete kupiti mnoge suvenire koji na sebi imaju tuzlansku kozu, a i Zdravko Čolić ju je spomenuo u poznatoj pjesmi „ Čajorije šukarije“. Danas, čuvena koza ima i svoj spomenik u dvorištu hotela „Tuzla“.
Piše: A. Š.