Djeca od svog rođenja razvijaju sistem za govor,mišljenje i zaključivanje.Neki to savladaju prije,a neki poslije.Uglavnom,ljudski organizam je uređen na način da se sve odvija u zavisnom procesu,tj.nešto ovisi od nečega.Razmišljanje predstavlja sposobnost zaključivanja i donošenja odluka. Razmišljanje obuhvaća mnoge procese kojima se naša djeca svakodnevno bave – od promatranja, učenja, pamćenja, preispitivanja, procjenjivanja do kreiranja inovacija, svađanja, odlučivanja i ponašanja. Stoga je normalno da se roditelji pitaju – kako nove tehnologije utječu na razmišljanje i pažnju kod djece?
Postoje mnoga istraživanja i svakim danom ih je sve više,koja pokazuju da nove tehnologije mogu biti korisne i štetne za dječiji mozak. Tehnologija utječe na stvaranje drugačijih veza i drugačije povezivanje informacija u dječjem mozgu nego što je to bilo kod prošlih generacija.
Opet sve zavisi od samog pojedinca koji koristi internet i tehnologije,te u koju svrhu ih koristi.Sami roditelji odgovaraju za postupke svog djeteta u zavisnosti da li će internet biti samo pomagač u njegovom učenju i razvijanju ili će on pak postati glavni odgajatelj. Tehnologija djecu ne čini glupljima, već drugačijima. Samo za primjer, djeca koja puno pretražuju internet i koriste razne tražilice, nisu postali gluplji zato što slabije pamte informacije, već su postali drugačiji zato što sve bolje pamte lokacije na kojima će doći do te željene informacije.
Šta roditelji trebaju učiniti?
Djeci treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom.Treba da što više provode vrijeme u samokritičnom razmišljanju,te vježbaju logičko razmišljanje.Ono što je najbitnije za upamtiti jeste da djeca ne smiju postati robovi računarstva i interneta.
Priredila: Almina Mujanović