„Neću, ne mogu, nemam vremena“ , riječi su koje danas najčešće možemo čuti od mladih. Ne postoji naročite zainteresovanosti i čežnje mladih za nekim promjenama i aktivnostima koje im itekako mogu pomoći i doprinijeti u njihovom radu. Svi mi imamo vremena za takve stvari, ukoliko se naučimo biti odgovorni i iskorištavati vrijeme na najbolji mogući način. Svaka protekla minuta našeg života doista je dragocjena, niko nam je ne može vratiti, zato se trebamo truditi da je iskoristimo na najbolji mogući način.
Sva ova tehnika,internet,TV mnogo nam oduzimaju vremena, kradu nam naše dragocjeno vrijeme, opterećujemo se raznim nebitnim informacijama koje nam bespotrebno skreću pažnju,a mi već ovisnici i njihove marionete upuštamo se u to, ne razmišljajući iz dana u dan sve više im pridajemo značaja i dozvoljavamo im to .
„Čudan je vakat došao“ , povikali bi stari. Pa doista, zapitamo li se mi ikada kako je bilo u njihovo vrijeme, kada ni televizije nije bilo, a kamoli svih ovih internet stranica koje manipluliraju našim životom. Manipuliraju! Da! Baš tako, jer smo im mi to dali pravo.Sada se sve svodi na virtualni svijet, virtualno druženje i sl. Njihovo vrijeme, koliko je zaostalo, toliko i ne! Sigurno su se više družili nego mi danas, okupljali po sijelima. Ako pogledamo malo oko sebe, možemo zapaziti da današnja djeca uopšte ne znaju da se igraju, da se druže, da uživaju u čarima svog djetinjstva. Ukoliko ih pitamo za neku igru u kojoj smo mi još kao djeca uživali i danima se zabavljali, sigurno neće znati o čemu pričamo,a ako im spomenemo neku vrstu internet igre ili facebook stranice sigurno će znati sve o tome. Svi se mi možemo pronaći u tome, jer svi smo mi žrtve, sve manje je ljudi koji internet koriste u prave svrhe, korisno i edukativno. Sve to radimo većinom nesvjesno, iz navike, a samim time postajemo i ovisnici.
Kad bi više razmišljali o svojim postupcima, o načinu življenja sigurno to ne bi dozvolili i doista bi uvidjeli da je sve to beskorisno, da ćemo više toga doprinjeti ukoliko u svemu tome budemo umjereni i ako se više posvetimo nekim aktivnostima, uključenju u Nevladine organizacije, kojih je sve više, nekoj edukaciji, treningu i sl. Jednostavno, da težim za svakim novim iskustvom, novom poznanstvu koje će nam doprinijeti u našem daljem radu, da krademo znanje, da se borimo za sebe i svoja prava, jer baš kao što se kaže: „Na mladima svijet i ostaje“ !
Piše: Berina Čorić