Kad su Osmanlije stigle na područje Bosne i Hercegovine i sa sobom donijele taj čarobni napitak niko nije mogao ni naslutiti kakve će sve efekte taj napitak da postigne.
Mnogi vlastodršci su se pobunili kada se kahva počela ispijati po čaršiji, selima, kućama, kafanama jer su to smatrali kao puko gubljenje vremena. Međutim, nisu uspjeli ništa uraditi što bi ljudima pokvarilo merak ispijanja kahve.
U Bosni se sve vrti oko kahve. Pije se po nekom nepisanom pravilu, ujutro, prijepodne, poslijepodne, navečer, svako po svom nahođenju i kad mu odgovara. Ispija se polahko, nekad u pukoj tišini uz uzdisaje praćene sa „jah“ i domaćinovu rečenicu: „Pij, dok nije ohladila“.
Način pravljenja kahve je postao tradicionalan. U prokuhaloj vodi dodaju se zrna mljevene kahve koja se služi u džezvi sa fildžanima uz lokum ili neki drugi suhi kolač.
Uz sve ovo pušači bi se obavezno počastili cigarom, jer njima kahva uz cigaru predstavlja istinsko uživanje.
Nezamislivo je piti kahvu i žuriti negdje, odvoji se tu sat pa i više za istinski merak i uživanje u kahvi.
Djecu, gledajući roditelje kako uživaju u tom toplom napitku, radoznalo zapitkuju kad će doći red na njih. Roditelji ih u početku odgovaraju sa onom narodnom „Nemoj, narast će ti rep“. Ali djeca k’o djeca, uvijek na kraju dobiju ono što žele.
Kahva je vrlo često sinonim za razgovor o poslu, za početak ljubavi, prijateljstva, postizanje pomirenja, dogovora, a nekada i lijek za glavobolju.
Danas imamo razne vrste kahve, ne po proizvođaču, nego po samom razlogu kahvenisanja, pa imamo razgovorušu, dočekušu pa i sikterušu koja jasno daje do znanja da je gostima vrijeme kući poći.
Naravno, Bosancima kahva oduzme dosta vremena, ali nije se našao taj ko će pokvariti jednom Bosancu ćejf ispijanja kahve ma šta da se desi.
Sve drugo može čekati, ali kahva ne!
Pristavite jednu, možda navratimo…
Piše: E.S.