Malena moja, ja nisam poput drugih. Ja volim srcem, dušom, ma cijelim bićem. Ne mogu ti priušiti život iz snova, ali te mogu voljeti. Sve što imam pod ovom nebeskom kapom si ti i ova moja gitara. Ne mogu ti obećati lagodan život, niti stalnu sreću, ali te volim i podijelit ću sa tobom i ovo malo što mi je Bog dao. Moje će srce zauvijek da kuca samo za tvoj osmijeh, a u mom naručju pronaći ćeš smiraj i utočište. Nikome neću dopustiti da ti ugasi taj sjaj u očima, niti zaključa tvoje nevino, toplo srce, puno nježnosti i dobrote. Dok napolju vrišti mećava, sjedit ćemo pripijeni jedno uz drugo, a ja ću ti svirati i pjevati tvoje najdraže balade i milovat ću te po licu dok ne utoneš u san. Jednog ću nam dana platiti struju ovom gitarom i vidjet ćeš, sve će biti bolje. Borit ću se za nas do posljednjeg atoma snage jer si ti vrijedna te borbe.
Malena moja, evo prođe godina. Ne volim te više istim žarom, moram da ti priznam. Sada te volim još više i ova vatra u meni neće se nikad ugasiti. Znala si da dolaziš meni koji nemam ništa i da propuštaš prilike da budeš s nekim ko bi ti pružio sve što zamisliš. Hvala sudbini što me odvela pod tvoje pendžere u onoj suhoj, januarskoj noći. Da te nisam sreo, najdraža, ništa od života ne bih imao. Ni sada ništa osim tebe i gitare nemam, ali to mi je dovoljno. To mi je sve što sam ikada tražio u svojim molitvama. Nikad mi ljepša jutra nisu svitala i nikad spokojnije nisam tonuo u san, znajući da si tu pored mene i osjećajući tvoj vreli obraz. U meni ima snage, haman, za desetoricu i vjeruj mi kad ti kažem da će nam ova ovdje gitara pomoći da preguramo, ako ništa, ovu godinu.
Malena moja. Ljubim te tako snenu i pokrivam jorganom. Ljubim i to malo, tek rođeno biće, koje spava na našem krevetu, tako sićušno i ranjivo. Zora sviće. Grabim gitaru i tiho na prstima, da te ne probudim, izlazim iz kuće.Znaš, kad sam ti obećao da ću nam jednog dana platiti struju ovom gitarom, to sam, zaista, tako i mislio. Pogledaj, novi album ubrzo izlazi, još samo par dorada i započeti ćemo sa prodajom. Nisi mi dala da pustim kosu,na svu sreću, inače naša malena kćerkica ne bi znala ko je od nas mama,a ko tata. Eto, tako, isti sjaj u očima dijelimo, istu ljubav u srcu nosimo, pa smo tako i postali jedno biće u dva tijela.
Malena moja. Da nisi vjerovala u mene, ja bih ostao onaj isti boem što gleda u daljine i pušta da život prolazi pored njega. Sada kada imam tebe, znam da ću nastaviti da se borim i da nikome neću dozvoliti da prodre u naš mir. Nisam imao ništa, a sada imam sve jer si vjerovala u mene i nisi odustala, čak i onda kad sam mislio da zora nikad neće svanuti. Zahvaljajući tebi, ja znam da sam dobar čovjek jer si ti dobra žena, a samo takvi se međusobno pronalaze. Nasloni se, onako kao što samo ti umiješ, na moje rame, a ja ću da ti sviram… Malena…
Piše: Ajla Šabić