Otkad je svijeta i vijeka ljudi su crtali, šarali ili pisali po zidovima. Čak su i pećinski ljudi
poznavali tehniku spreja. Puhali bi prah kroz šuplju kost preko svoje ruke i tako ostavljali siluetu iste na zidovima pećina. Poslije su zidovi pećina zamijenjeni zidovima građevina, ali suština je ostala ista jer su oni i dalje služili za ispisivanje različitih izjava i poruka, a naravno da su mnogima služili i kao fantastično mjesto za neki zanimljiv umjetnički rad. To je i danas baš tako. Neki smatraju da su ti davni stanovnici Zemlje na taj način svjesno ostavljali svoje poruke nama iz daleke budućnosti, dok drugi smatraju da je riječ o pukom trenutnom nadahnuću i kako to nema nikakve veze s predumišljajem da se nešto iza sebe ostavi. Bilo kako bilo, oni su tu i dan danas i možemo ih tumačiti na različite načine.
Jedna od stvari za koju bi većina nas odmah na prvu rekla kako je proizvod savremenog svijeta, svakako su upravo grafiti. No, kako na početku i rekoh, oni su stari taman koliko i čovječanstvo, a ljudi su inspiraciju za posebne mudrolije oduvijek imali na nekim vrlo intimnim mjestima, pa danas možemo pronaći takve ako na primjer kao turista svratimo pod Vezuv u Pompeje ili Herkulanum i malo se prošetamo njihovim javnim kupalištima ili javnim kućama. No, ima ih i na drugačijim mjestima poput škola i hramova. Pepeo i lava koji su zatrpali ta dva grada davne 79. godine p.n.e. u jednoj od najvećih i sigurno najpoznatijih erupcija vulkana ikada, poslužili su kao fantastičan prirodni konzervans prošlosti. Nakon arheološkog otkopavanja, pronađen je život zamrznut u vremenu, pa i danas na zidovima njihovih zgrada, hramova, kupališta, gostionica i privatnih kuća, stoje raznorazni natpisi, njih čak nekoliko hiljada. Iako je pomalo nevjerovatno, ali upravo ti natpisi nam govore da su ljudi tog vremena bili jako duhoviti, otvoreni i vrlo slobodnog duha. Evo jednog takvog grafita…
“Klead Tračanin gladijator je poslastica za sve djevojke” ili
„Hektiko mala, Merkator te pozdravlja”
No, ima i onih koji sugerišu da je pisac volio mudrovati poput ovog:
“Mali problem postaje veći ako ga ignorišeš” ili
“O zidovi, držite toliko dosadnih žvrljotina da sam iznenađen kako se još niste srušili”
O dragi pišče… Ne, nisu se srušili ni poslije više od 2000 godina! Čak štaviše i današnji zidovi, od čega god da su napravljeni, mnogima služe za ispisivanje kojekakvih žvrljotina i mudrolija, a vrlo često i za ostavljanje tako strašnih poruka punih mržnje od kojih nas prožima jeza i diže nam se kosa na glavi!
Grafiti kao govor mržnje
„SMRT PEDERIMA! ČEKAMO VAS!“, „KOLJI BALIJU“, „SRBE NA VRBE“, „NOŽ, ŽICA, SREBRENICA“, „UBIJ USTAŠU“, „DOBAR SRBIN JE MRTAV SRBIN, A HRVAT JOŠ BOLJI“…
…samo su neki u cijeloj menažeriji grafita koji izazivaju sijaset ružnih osjećaja, od straha i mržnje, do nesigurnosti i potrebe za osvetom. Čisto sumnjam da bi za 2000 godina u dalekoj budućnosti, neko za nas na osnovu ovih poruka mogao reći da smo bili duhoviti i pitomi. Ne, ovakvi natpisi koliko god da su stari, moraju izazvati nelagodu.
Grafitima koji pršte od uvreda, netolerantnih i diskriminirajućih poruka, ispisan je i iscrtan svaki meridijan Zemlje i smatra se da oni vrlo slikovito prikazuju socijalno stanje neke države u urbanom društvu. Gotovo da nema mjesta kroz koje možemo proći, a da ne pronađemo nešto što liči na grafit.
Grafiti kao savremena umjetnost
Prema jednoj verziji savremena istorija grafita počela je u 60-tim godinama prošlog vijeka u Filadelfiji. Druge verzije govore o njihovom nastanku u vezi sa socijalnim nemirima u Parizu, a 70-tih godina njujorški metro postao je specifičnom kolijevkom modernih grafita
i to sa natpisom ‘TAKI 183’ kojeg je ispisao jedan tinejdžer i tako uzburkao cijelu javnost. On je zapravo ispisao samo svoje ime i broj ulice u kojoj je stanovao. Njujork Tajms je čak objavio i intervju sa intrigantnim Takijem koji je bio vrlo primjećen, pa su se grafiti dalje raširili po cijelom gradu, a onda i širom svijeta.
U samom početku oni nisu predstavljali nikakvu smetnju, ali su se počeli pojavljivati i na instalacijama metroa, što je bilo nedopustivo, pa su se sa istih morali brisati. Treba znati da grafiti inače svake godine zahtjevaju milione dolara kako bi bili izbrisani sa vagona, tako da su danas za takve stvari predviđene i određene sankcije.
U isto vrijeme razvijaju se i pozitivne mjere saradnje, te su za grafite predviđene posebne površine, a čak se organizuju i različita takmičenja i druženja umjetnika grafitera. Dakle, da ne bi sve bilo tako crno, nikako ne smijem zaboraviti spomenuti fantastična umjetnička djela i spektakularne murale nastale širom svijeta, koja su sive i tmurne fasade zgrada naprosto oživjeli i učinili poželjnim i potpuno nestvarnim.
Vratimo se priči…
Bilo bi sjajno kada bi svi grafiti imali tako pozitivnu umjetničku pozadinu. Nažalost oni negativni primjeri svakodnevno nas podsjećaju na frišku i bolnu istoriju naših naroda i
posljedice koje se još uvijek na svakom koraku mogu osjetiti ili vidjeti. Među takvim grafitima mnogo je nacionalističkih poruka i simbola. Sve navedeno čini nas vrlo nesigurnima, ali na sreću postoje ljudi i organizacije koji kroz različite projekte i inicijative bar pokušavaju nešto učiniti kako bi se na ovaj problem skrenula pažnja, te kako bi se makar malo ublažio.
Supergrađanke i Supergrađani
Supergađanke i Supergrađani naziv je online platforme koja omogućuje građanima da putem interneta obavijeste o incidentima koji su motivisani predrasudama, ali je tu i kako bi građani prenijeli pozitivne primjere povezanosti u svojim lokalnim zajednicama.
Jedna od aktivnosti koalicija koje su nastale u cilju borbe protiv mržnje i bilo kakvih vidova predrasuda, a koje su u saradnji sa ovom platformom, jeste i uklanjanje fašističkih i nacionalističkih poruka, simbola i grafita koji sadrže govor mržnje. Posljednju takvu aktivnost imala je Koalicija „Tolerantno i pozitivno“ iz Doboja, koji su ovogodišnji Međunarodni dan ljudskih prava, 10. decembar, proveli u akciji prefarbavanja. Da, čini se da poneko ipak vodi računa i o ovom problemu, na svu sreću.
Super ideje
Kako ne bismo spominjali samo aktivnosti u našem dvorištu, pomenimo i zanimljiv potez gradonačelnika Novog Sada koji je nedavno oformio ‘Anti-grafiti’ jedinicu koja ima zadatak da sa fasada uklanja grafite i to u prvom redu one sa porukama mržnje. On je ovoj ‘specijalnoj jedinici’ dao rok od pola godine da, kako je rekao, sa lica Novoga Sada ukloni sve poruke netolerancije koje kvare njegov imidž otvorenog grada velikog srca. Akcija je već startovala, a za pola godine ćemo vjerovatno čitati o tome kakvi su rezultati.
I na kraju…
Prošle godine 06. jula, na Svjetski dan ljubljenja, u Zenici su osvanuli vrlo neobični stencili. Stencili su zapravo posebna vrsta grafita i funkcionišu po sistemu šablona. Dakle, na pločnicima nekoliko zanimljivih zeničkih lokacija pisalo je ‘MJESTO ZA LJUBLJENJE’… I naravno, mladi, a i oni malo stariji koristili su svaku moguću priliku da poruku i ispoštuju! Ljubili su se i fotografisali u zagrljaju sa voljenom osobom upravo pored stencila. O tome su pisali na Facebook-u i naprosto, sa osmijesima na licima prepričavali o ovom vrlo zanimljivom potezu.
Šta želim na kraju da kažem… Želim reći da jednako kao što su ovi pozitivni stencili izazvali pozitivnu reakciju građana, isto tako i oni sa negativnom pozadinom izazivaju kod ljudi osjećaj nezadovoljstva, neprijatnosti i nagativnosti…
Pa pobogu, ako već morate da šarate – ŠARAJTE POZITIVNO i makar širite pozitivne vibracije!!! To košta, ali bar ne boli!!!
Piše: Ninoslava Kolar