Ta čudesna i egzotična zemlja sjeverne Afrike i Bliskog istoka uvijek izaziva divljenje i poštovanje. Zbog svoje višemilenijske civilizacije, jedinstvenih spomenika iz svakog perioda ljudske povijesti, Egipat s pravom nosi naziv „majka civilizacije“. Od piramida u Gizi koje su najpoznatije i drugih širom Egipta, Abu Sinbela, Doline kraljeva, Karnaka, Sfinge, biblioteke u Aleksandriji, Al-Azhara, džamije Amr ibn Asa, Tulunijske džamije, Husejnije, citadele Muhameda Alija, Sinajske gore, Sueskog kanala, rijeke Nil…
Ovo su samo neke od odrednica Egipta po kojima je prepoznatljiv širom svijeta. Iako danas Egipat prolazi kroz tranzicijsko vrijeme nakon svrgavanja s vlasti Hosnija Mubaraka, Egipat ne gubi na svojoj privlačnosti i egzotičnosti. Kroz povijest, Egipat je često bio želja osvajača zbog svog strateškog položaja i resursa koje je imao, ali i zbog svoje tolerantnosti. Narod je uvijek bio tolerantan, ali pratio ih je usud režima koji su bili netolerantni prema drugačijem.
Rijetki su slučajevi da je egipatski narod bio netolerantan prema drugom i drugačijem. U Kur`anu i Bibliji se spominje događaj sa Izraelcima kada su podvrgnuti mučenju od strane faraona zbog drugačije vjere. I u ovom slučaju, faraon se osjetio ugroženim jer su Izraelci sa svojim poslanikom Musaom (Mojsijem) prakticirali vjeru u jednog Boga, dok je faraon smatrao da je on jedino božanstvo koje treba da obožavaju svi njegovi podanici. Upravo ta tolerantnost naroda dovela je do toga da se i Merjem (Marija) sa svojim sinom Isaom (Isusom) skloni u Egipat.
S druge strane, upravo je ta netolerantnost režima dovela da se uspostavi prvi poznati kontakt između Egipta i naroda sa ovih prostora. Taj kontakt bio je rezultat sukoba u kršćanskoj crkvi po pitanju Isusove prirode. Da li je on Božiji sin ili ne?
Aleksandrijski prezbiter Arije je naučavao drugačije kršćanstvo od zvaničnog kršćanstva koje je preferirao rimski imperator Konstatin nakon nikejskog koncila.
Na nikejskom koncilu su prisustvovali i predstavnici Ilira iz Osijeka i Beograda, koji su, također, podržavali Arija. Arijanstvo se proširilo iz Egipta na Bliski istok, Pirinejski poluotok, a s Pirinejskog poluotoka se proširilo provalom Gota na veliki dio sjeverne i južne Evrope. Nakon pustošenja nad Arijancima u Panoniji 348.godine veliki broj sljedbenika arijanstva pobjegao je prema Bugarskoj i Bosni gdje su našli utočište. Zašto je arijanstvo bilo opasno po zvanično učenje nakon nikejskog koncila? Naime, prema Arijevoj interpretaciji Isusovog učenja božanska narav Isusova podređena je naravi Boga Oca, pa je vrijeme bilo takvo u kojem druga božanska osoba nije postojala, već je stvorena od Oca.
Tim učenjem Arije je direktno udarao na temelje o svetom trojstvu. Arijanstvo je u 4. i 5. stoljeću bilo vrlo rašireno u Crkvi. Veliki broj ljudi na Bliskom istoku, na Balkanu i u zapadnoj Evropi su slijedili arijanstvo koje je posebno bilo popularno među plemstvom. Na prisustvo arijanstva na području Bosne ukazuju i starokršćanske bazilike koje su ostavština gotskih arijanaca kao što je Cimska bazilika kraj Mostara, kao i mnoštvo grobnica širom Bosne. Najpoznatije grobnice koje sadrže arijanske elemente kod starih Bošnjana su u Turbetu kod Travnika, Oborcima kod Donjeg Vakufa, Stranjanima kod Zenice, Vrdolje kod Konjica. Nazivi mjesta kao što su Gacko i Onogošt (Nikšić) su također gotskog porijekla.
Jedan papski zapis s početka 15.stoljeća spominje bosanske arijance i poziva mađarskog kralja Sigismunda na križarski pohod protiv heretika, sljedbenika „mrskog Arija“. Sigismund je provalio u Bosnu 1405.godine i doživio poraz. Nije se mirio s porazom pa je pripremio odmazdu. U tome je imao veliku podršku pape Gregorija XII koji 09.novembra 1407.godine poziva “kršćanski svijet na vojnu proti Turkom i nevjernim Arijanom i Manikejom“.
Mnoštvo je dokaza koji govore da je posljednje utočište arijanstvo u većem svom dijelu imalo u Bosni. Čuvena Bilinopoljska izjava otkriva nam prisustvo osoba sa bosanske strane koje imaju gotska imena. Dragice, Lubin, Bergela, Pribis, Luben, Rados, Bladostus su imena koja nemaju nikakve veze sa Slavenima. Ime Pribis, Pribila, Pribiša, Pribisav, Pribak su česta za sljedbenike bosanske crkve. Ova vjera koja je počela u Egiptu svoj put je završila u Bosni. Dolaskom Turaka veliki broj sljedbenika bosanske crkve prihvatio je islam.
Slijedi nastavak uskoro…
Piše: I.B.