Volim da čitam knjige. One su mi oduvijek bile drug. Nadam se da među vama ima još mnogih sličnih meni. U izboru između knjige i filma nekako sam uvijek birao knjigu.
Vjerovatno ste svi vi gledali ili čuli za film Cirkus Columbia. On nije dobio američku filmsku nagradu Oskara. Ali ova zemlja u svojoj vitrini uspjeha ima jednog Oskara i ako je suditi prema našoj filmskoj industriji imamo još mnogo potencijala u tom pogledu. Prvi do sada i za sada je bio naš rođeni Zeničanin Danis Tanović. Svojim filmskim ostvarenjem Ničija zemlja nam je donio zlatnog kipića američke filmske akademije i nastavio da stvara sve do danas. Još jedno od zapaženih filmskih ostvarenja proizašlo je iz stvaralačkih ruku ovog reditelja, a to je spomenuti film Cirkus Columbia. Radi se o filmu koji je snimljen na osnovu istoimenog romana našeg pisca Ivice Đikića. Ova prelijepa priča me uistinu oduševila i izmamila ovaj tekst koji vam danas pišem. Krajnje subjektivno ću reći da je jedan od naših najljepših romana, jer nam govori o svijetu u kojem živimo, ali i koji nosimo u duboko sebi.
Pisac Ivica Đikić nas u svom romanu Cirkus Columbia vodi u jednu našu čaršiju, ne mnogo drugačiju od ostalih, ali dovoljno svojstvenu sebi da se nigdje opisani događaji ne bi mogli desiti kao baš tu. Vremenski se radnja odvija u sami osvit nadolazećeg ratnog vihora i oluje koji su se nadvili nad cijelom domovinom pa i ovom čaršijom, gdje se sreću putevi nosilaca sudbina iz ove bosanske priče. Priča prati dešavanja u životu mladog momka Martina koji odrasta sam sa majkom u čaršiji koja uopće nije blagonaklana prema njima. Oni nose biljeg balkanskog sindroma osuđivanja žene koja ostane samohrana majka i sina bez oca. Ali Martinova svakodnevnica se ne razlikuje mnogo od one koju imaju svi njegovi vršnjaci tog doba u ljeti vreloj Hercegovini. On sluša rokenrol, po cijeli dan se kupa na rijeci, a večeri provodi u čaršiji na korzou sa jaranima u radosti i sevdahu mladosti. A majkina je već druga priča, jer ona nosi svu težinu odgajanja sina bez oca u neblagonaklonoj okolini koja je osuđuje. Ona to podnosi stavom koji uporno prkosi svim dušebrižnicima koji je okružuju. Oko ove kranje intimne porodične slike pisac nam oslikava jednu tadašnju dnevno političku situaciju. Budi se nacionalizam. U čaršiju se iz inostranstva nakon dugo vremena vraća i Martinov otac sa novom ženom i jednim posebnim mačkom. Taj mačak će postati paradigmom svog moralnog sunovrata tadašnjeg društva. Kroz nerealno vrijednovanje tog mačka pisac nam pokazuje suštinu bosanskog sindroma tog, ali i današnjeg vremena. Ljudi cijene Martinovog oca zbog velikog bogatstva s kojim se vratio u čaršiju, pa i dodvoravajući mu se putem ulizivačke potrage za odbjeglim mačkom. Martinov otac likuje jer ima utisak da može kupiti cijelu čaršiju skupa sa svim stanovnicima i na taj način pokazati ko je tu zapravo pravi gazda. Zatim počinje rat. Počinje ludački ples nacionalno osviješćenih patriota sa juga. Stradaju nevini, kao što to uvijek i biva. Ali ovakva priča ne bi bila to što jeste da nema i ljubavnog zapleta. Azra, inače supruga njegovog vraćenog oca i Martin se zaljubljuju. Rađa se dijete, malena kćerka te ljubavi. Martin postaje vojnik pri tome prestajući biti svoj pa i Azrin. Martin kao čovjek bježi od svega toga i odlazi iz čaršije u koju se na kraju vraća. Njegovi drugovi doživljavaju različite sudbine od samoubojstva do moralnog kraha. Ljudi odlaze i tako nestaje jedna čaršija kakva je bila, jer gdje nema ljudi nema ni istinskog života. Martinova majka predstavlja simboličku sliku istine i pravde čime obilježava cijeli roman. Nasuprot tome, Martinov otac gubi konekciju sa stvarnošću i na kraju za sebe kupuje Cirkus Columbia kojim se neprestano vozi u krug simbolizirajući ciklični protok vremena gdje se već vijekovima, u krug, uvijek i opet iznova vrti, a junaci se samo mijenjaju.Vajda su životni cikrusi takvi. Neuspjela ljubav i neuspjela sudbina, ali i istrajnost i nada, na kraju ipak ostaju osnovnom porukom priče ovog romana.
Ovaj roman je pun emocija i čitalac svakako treba biti spreman i na tužne i sretne trenutke kroz cijelu priču. Na kraju svi mi u svom životu često pravimo krugove od novih početaka do nekih završetaka.
To je priča jednog našeg Cirkusa Columbia.
Alternativni plakat filma Cirkus Columbia reditelja Danisa Tanovića, urađenog po istoimenoj knjizi pisca Ivice Đikuća
Natpis Cirkus Columbia
ISTU MUZIČKU NUMERU JE KORISTIO I DANIS TANOVIĆ NA KRAJU FILMA Cirkus Columbia, ŠTO JE DALO JEDNU POSEBNO UPEČATLJIVU SCENU ISPUNJENU EMOCIJOM SVAKOGA KO JE GLEDAO FILM. (UJEDNO I PREPORUČUJEM SVIMA POGLEDATI FILM)
NUMERA: Jadranka Stojaković – Sve smo mogli mi
http://www.youtube.com/watch?v=Rg3sC9Z36xw
SCENA: (pogledati od 47:50 min pa do kraja)
http://www.youtube.com/watch?v=6PRl02z1EgU
Piše: F.K.