Nedavno smo imali priliku razgovarati sa najstarijim efendijom u Zenici. Njegovo ime je Edib Alispahić. Rođen je u Zenici, 1944. godine. Ovaj efendija,  imam je Jalijske džamije već petnaest godina, a bio je i imam i drugih zeničkih džamija: Sejmenske, Kočevske i Potočke džamije. Radio je šesnaest godina u Medžlisu islamske zajednice Zenica kao sekretar.

Ono što efendija ističe kao primarnu važnost jednog džemata je odgoj i kaže:

” Najvažniji dio džemata su djeca, jer su djeca buduće džematlije. Bitno ih je naučiti prije svega odgoju, higijeni, a tek onda im je potrebno razvijati ljubav prema vjeronauci. Moje prve hatme sa djecom bile su 1967. godine, tada je na hatmama bilo 200 djece. Osim toga, važno je da djeca slušaju, a ja mislim da sam pridobio njihovu pažnju. ”

Efendija nam na poseban način priča o Ramazanu nekada i sada :

” Naš Gospodar će postače nagraditi posebnom nagradom. Za vrijeme moga djetinstva, Ramazan se mnogo više osjetio nego danas, iako je to bio veoma težak period za vjernike. Prakticiranje vjere na način na koji se to danas radi, bilo je nemoguće.

Ali, posebnost ovog mjeseca se ipak osjetila. Rodbina bi nam dolazila na iftare. Svi bismo zajedno sjedili oko sofre i razgovarajući čekali da zauči ezan sa munare…”

 

Piše: Meryem El Haj Ahmad