Jedna od najvećih životnih dilema srednjoškolaca jeste koji fakultet upisati. To je vrijeme kada sami odlučujemo u kojem smjeru naš život ide. Naravno, nije to nimalo laka odluka, niti bi trebala biti s obzirom da je to jedno od velikih pitanja koje sa sobom povlače velike posljedice.
Ako pitate bilo koga, mnogi će vam reći da je ‘studentski život’ najbolji život. To je vrijeme kada sami donosimo odluke i sami snosimo posljedice. Kada padamo i iznova ustajemo jer se učimo hodati, i to kroz život.
Naravno, mnogi od vas u svom školovanju znaju šta žele od škole, fakulteta, i čime žele da se bave. Ja i dan-danas ne znam. Ali trudim se. Možda me radi toga privukla i sama fizika.
Pustite me da vas odvedem na jedno malo putovanje. Moj otac me je naučio da je fizika nauka koja se bavi kretanjem materije. Materija je sve ovo oko nas. Sve što nas okružuje. A kretanje je promjena položaja tijela u odnosu na tijelo koje smatramo da relativno miruje. Relativno je ono što mi smatramo da miruje dok se mi krećemo. Recimo sunce u odnosu na zemlju, ili nešto bliže nama, frižider dok mi hodamo oko njega pokušavajući da izgubimo sve kalorije koje smo pojeli danas.
Fizika nas uči svemu oko nas. I mnogi će reći da je to hrpa formula koje ničemu ne služe. Ja kažem da trebamo biti zahvalni toj hrpi formula, bez nje ne bi bilo TV-a (a ni utakmica, koja bi to bila šteta), ne bi bilo auta, računala, laptopa, mobitela, ne bi se nikada moglo napredovati i konstanto žuditi za nečim novim toliko komplikovanim i naprednim a opet toliko jednostavnim za korištenje. Ponekad se kaže da je to i suština fizike. Da sve što nas okružuje treba moći staviti u jednu formulu (ne brinite, i dalje bi ostale komplikovane formule kojima se opisuje kako lopta kotrlja).
Po meni jedna od najljepših stvari u fizici kao nauci, jeste da se sve dešavalo onako kako se trebalo dešavati. Hronološki. Nekad ideje i teorije koje su sami fizičari davali nisu bili tačne i nisu se mogli dokazati, ali nisu odustajali. Zahvaljujući njima danas smo došli do saznanja o tome kako funkcioniše najmanja čestica od čega je sve sastavljeno pa čak i mi sami, i kako funkcioniše univerzum koji je udaljen hiljadama svjetlosnih godina od nas. To nas je naučilo da budemo uporni. Da neke eksperimente vodimo godinama. Ali nikad ne odustajemo.
Zar niste osjetili nalet nekog adrenalina dok sam vas odvela na ovaj kratki put(nadam se da ste se vezali)? Zar niste znatiželjni kako funkcioniše sve oko vas. Kako je NASTALO sve to oko vas. Kako je sama planeta nastala? Zašto je sunce toliko veliko u odnosu na zemlju? Zašto je nebo plavo? Postoje li leteća auta? Postoji li život van Zemlje? Ima li šta manje od najmanje čestice? Koje god pitanje sebi da postavite, bilo smiješno ili ne, odgovor će biti fizika.
Biti dio fizičara nije mala stvar, ne zato što razumijemo viceve sa Weberom, Pascalom i Newtonom, već zato što nas ima malo i biti dio toga je, bar meni, velika čast.
Željela bih samo da kažem budućim studentima, nije bitno šta ćete studirati niti gdje ćete studirati. Bitno je da studirate srcem. Bitno je kad vam ponestane volje (a vjerujte mi da hoće) i nakon svih tih izlazaka i uživanja, imate se vratiti nečemu što volite i što vas istinski ispunjava.
Sretno!
Piše: Azra Hodži