Jedan od najljepših običaja u Bosni i Hercegovini je bilo ašikovanje. “Ašikovanje, ah to ašikovanje? Ima li išta idealnijeg i ugodnijeg od ašikovanja! Doba, kada je čovjek kao mladić za pogled ljubljene djevojke žrtvovao dane i noći, kada nije imao drugih misli ni želja nego da vidi caricu srca svoga i da čuj e milu riječ njezinu, nikad se ne zaboravlja. Dani kada ga je nježni stiskaj dragine ruke, slatki posmijeh s njezinih ustiju učinio najsretnijim čovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac! Ima li čovjeka na zemlji koji bi na to zaboraviti mogao?”
Što je ašikovanje idealnije i nježnije to je i ljubav ljepša i čišća. Ali ako je iko nesebičan, nježan i idealan ašikdžija, to je bio Bošnjak koji je ašikujući provodio nedjelje i mjesece, a nije smio u kuću drage svoje, niti se usuđivao da svome idealu, svojoj ljubljenoj djevojci samo i ruku stisne, a kamo li da je privije na junačke grudi i da izljubi ono milo lice, one rumene usne i one plave ili crne oči koje su mu u snu i najavi u srcu i pameti.
Kada djevojčici bude četrnaest do petnaest godina, bude djevojkom. Od tada ona više nije smjela sama iz kuće izlaziti, a ako ide u posjetu prijateljici ili rodici valja joj ogrnuti feredžu kao i udatoj ženi. Bosanske djevojke su po prirodi lijepe, ali se one trude i dodatno uljepšati. One se vrlo lijepo odijevaju, boje si kose i obrve, a lice mažu finim bjelilom i rumenilom. Na glavi joj fesić, na fesiću kita i dukati, oko vrata s truke od zlata i bisera, a na rukama belenzuci.
Momci se sa djevojkama ponajviše sastaju kod komušanja, na hatmama, prilikom sunnečenja i u svatovima. Bio je običaj da kakav gazda pozove momke i djevojke iz komšiluka ili iz svoje mahale na komušanje. Djevojke uvijek dolaze u pratnji svojih majki ili neoženjene braće, dok momci dolaze sami. Momci posjedaju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza. Tu ima smijeha, šale i nedužnoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre pridušeni djevojački hihot, a onda sve ušuti. Iza toga nastavlja se prvo; šali se, smije se – mladež kao mladež. Kada se djevojke malo oslobode, zapjevaju; jedna započne, a druge prihvate. Čim su djevojke jednu pjesmu otpjevale, zapjevaju momci drugu, biva neka se vidi da i oni znaju pjevati. Bošnjačke su djevojke vrlo stidljive i dobro odgojene, pa se nijedna neće kroz cijelu večer usuditi da momka u oči pogleda, a kamo li da se s njim u razgovor upusti.
Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvati pa ga iskomuša, zna se da se i njoj momak sviđa i da može s njom ašikovati. Dok kukuruz komušaju, naravno je da domaćina dobro pazi da među mladež ne dolaze oženjeni ljudi ili nepozvani momci i muževi koje druge vjeroispovijesti. Ako je lijepo vrijeme, izađu momci i djevojke u avliju, uhvate se u kolo i igraju. Svaki se momak uhvati do one djevojke koja mu je najmilija, pa igraju dok se ne smrkne, a kad se smrkne, ulaze u kuću i zabavljaju se i dalje, dok im to roditelji dozvole. Ako je malo momaka i djevojaka pa neće da igraju kolo, sjednu djevojke na ljuljačke, ljuljaju se i pjevaju, a momci se šale ili se s njima razgovaraju. Momak se neće u razgovoru nikada sasvim približiti djevojci, nego govori u daljini od tri do četiri koraka. U razgovora pazi dobro da ne rekne što nepristojna ili nešto radi čega bi se djevojka pred drugima zastidjeti mogla.
Dakle, vidimo da su momci i djevojke imaju dosta prilike, da se vide i upoznaju, pa i zavole.
Adet je bio da se u petak bošnjačke djevojke u većem broju okupe i odu same bez muškaraca na teferič. U akšam su se vraćale i tada je nastajao po baščama, na kapidžicima ili pred mušebacima život ispodtiha. Kada je bio dan za ašikovanje, smio se mladić svojoj poznanici, koju je možda samo uvidio kao djevojče dok se još nije pokrivala, učtivo da priđe i da joj se počne udvarati. To se činilo tako sramežljivo i nježno, da se moralo čuditi toj pristojnosti. Ašikovalo se tihim šaputanjem, poljubiti se nisu ni mogli, te jedino ako bi strast prešla svaku granicu i spriječavalo im se da se uzmu, tada bi se ugovorila otmica. Uz ašikluk bi se čule umilne ljubavne pjesme, sjetne i monotone, koje su se razlijegale iz bašči. Na taj način djevojke su privlačile pažnju mladića, uprkos zatvorenom haremu i velu. Začarani mladići su slijedili te zvuke, prišunjali bi se ogradama bašči i to su bili počeci koji su kasnije krunisani svadbom. Mladić je obično poznavao djevojku još iz doba kada je ona bila dijete, kada njeno lice nije bilo pokriveno velom.
Ako bi uspio kroz ogradu dohvatiti njenu ruku i ako su roditelji bili saglasni, njihovoj zajedničkoj sreći više ništa nije stajalo na putu. Međutim, mladić nije uspijevao dohvatiti djevojčinu ruku ako se njenoj opreznoj majci nije sviđao. Ali, postojali su i nepristojni mladići koji su tu igru igrali sa više djevojaka. To ipak nije moglo ostati skriveno, pa su na takve momke majke upozoravale svoje kćeri. Priča je počinjala kod ašik- pendžera. Momak dođe pod prozor, pred vrata ili pred ogradu ljubljenoj djevojci i ašikovanje započne. Dozvoljeno je bilo na njega zakucati ili baciti kamenčić kako bi se dozvala kćerka kuće da dođe. Jednostavno se ona morala pojaviti, kako bi bošnjački mladić, ponosan na svoj friško ispeglani fes, mogao progovoriti s njom, iza prozora. Mnogo je bilo ovakvih pendžera na koje se kucalo. Toliko, da bi se malo-malo pa rasklimali te ih je bilo potrebno opet pričvrstiti. Postojali su i oni pendžeri na koje se kretalo tek jednom mjesečno, pa je djevojka odmah skakala, da bi razočarana shvatila da se s njom tek kiša poigravala lupkajući po prozoru.
Ako djevojka nije zadovoljna s momkom koji je došao da ašikuje, onda će se ona u razgovoru početi, kao bajagi odazivati, a kad je momak zapita: “Ko to te zove?“, ona će: “Zove me nana, da pitu kuham.“
Kada momci vide da je jedan momak djevojku zavolio i s njom ašikovati počeo, a i ona njega zavoljela, rijetko će joj drugi pod prozor doći, a i da dođe bilo bi mu uzalud. Ima i takvih djevojaka, koje ne mogu da sebi odaberu stalnoga momka, nego ašikuju sad s ovim sad s onim, kako im već koji na ašikovanje dođe. Ako je takva djevojka lijepa, naravno je da će se u nju više momaka zaljubiti te joj na ašikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred kućom takve djevojke sastanu po dva, tri ili više momaka, pa neće ni jedan da uzmakne, nego kavgu započnu, pa se često potuku. A i mrtva glava je znala pasti. Kada momak sa djevojkom dugo ašikuje, pa se vole dolazi joj on i u druge dane na ašikovanje a ne samo petkom.
Razgovori su se vezali za hiljadu stvari, pa bi, pod tim dojmom, čak i poljupci propupali i procvjetali. Sve se završavalo dogovorom za sastanak sljedeće sedmice. Tada je bilo dozvoljeno i lice otkriti pa je momak mogao otpratiti djevojku, ali idući na propisnoj udaljenosti najmanje za dužinu ruke. Ako bi jednoga jutra osvanuo prozor bez rešetki, znak momcima da tu više ne kucaju jer je kćerka udata. Koliko je muslimanskih mladića kucalo na ovakve prozore, pa se poslije bacilo u Miljacku vidjevši skinute rešetke, to nitko ne zna. Ona je bila udata, pa je morala nositi neprozirni veo, a izaći na ulicu je mogla tek kada joj to gospodin muž dozvoli.
Ali bilo je i nesretnih ljubavi, gdje se voljeni nisu mogli uzeti iz raznih razloga; bilo da su im roditelji branili, bilo da su različitog imovnog stanja jer djevojci ili momku iz bogate i ugledne porodice nije priličilo da se uda ili oženi s nekim siromašnim. Ovakvi slučajevi su se često završavali otmicom. Na način da se momak i djevojka dogovore u određeno vrijeme, obično kasno u noć, kad će momak doći po djevojku. Momak sa sobom povede par drugova u slučaju da kakve neprilike ispadnu.
Bilo je dosta slučajeva da su se mladi voljeli, a da su im ljubav branili. Nerijetko je bilo slučajeva da se momak i djevojka ubiju zbog ljubavi. O nesretnoj ljubavi svjedoče i mnoge pjesme, kao naprimjer sevdalinka: “Mujo gleda Ajkunu djevojku.”
Pripremio: Tarik Jažić
