Bosna i Hercegovina i Hrvatska se već dugo vremena spore oko toga da li je tornjak bosanska ili hrvatska pasmina. Iz tog razloga je Međunarodna kinološka federacija (FCI) 2006. ovim zemljama dala rok od 10 godina da dokažu koja se od njih više brine i stara o očuvanju ove vrste. Sefer Halil, dreser pasa i vlasnik osam ženki tornjaka, kaže da je tornjak izvorna bosanska pasmina, a da su čobani iz Bosne čuvali svoja stada i po hrvatskim pašnjacima, te na taj način i u Hrvatskoj nalazimo nekoliko vrsta tornjaka. Prvi pisani tragovi o tornjaku i njegovom životu na tlu BiH datiraju iz 1060. godine.
Neki tvrde da je on potomak tibetanske doge, dok drugi smatraju da su svi pastirski psi ustvari nastali na području drevne Mesopotamije, te da su ih mesopotamski pastiri doveli u Evropu.
Tornjaci su najmiroljubljiviji, a svakako i jedni od najpametnijih pasa. Njegov ugriz, kada šiti stado i čobane, je blag, dakle ne trga meso kao što to rade vučjaci. Svoje stado uspješno drži na okupu jer ne voli da traga za izgubljenim ovcama. Čula sluha, vida i njuha su mu izvrsni, a k tome je još i snažan i okretan, što ga čini najpouzdanijim čuvarem kuće. Njegovo gusto krzno štiti ga od hladnoće i vjetrova i omogućava mu da spava vani, uz torove ovaca, po čemu je i dobio ime. Iako nije rijetka situacija da tornjak boravi i u gradu, češće ga viđamo na otvorenim pašnjacima gdje može do mile volje da trči i da se igra.
Ukoliko imate ili planirate kupiti jednog ovakvog psa, preporučujemo vam da ga što češće izvodite u duge šetnje i izbjegavajte vezivanje tornjaka, ako ikako možete. To su psi puni energije, slobodni, i vezivanje povodcem čini da se oni osjećaju kao u zatvoru.
Pokažite mu da ga volite i mazite ga, te će i on uzvratiti istom mjerom. Kada se jednom zaljubite u tornjaka, nećete moći zamisliti život bez njega!
merak.ba