‘Vječni’ uređaji


PODIJELI.

Nekada su se stvari pravile da traju. Danas se nerijetko dešava da kada kupimo neku tehničku robu, ona se brzo pokvari i desi se da kvar uglavnom uslijedi ubrzo nakon isteka garancije. Koje li slučajnosti? Međutim, nekada su se pravili uređaji da traju, pa skoro i vječno. Najbolji dokaz kvaliteta ranijih proizvoda je što postoje neki koje je u tehnološkom smislu odavno vrijeme pregazilo, ali oni i dalje funkcionišu kao onoga dana kada su kupljeni. Predstavljamo vam nekoliko jako starih predmeta i uređaja koji još rade. 

Najstarija sijalica
Sijalica koju je dizajnirao Adolf Šalije, jedan od suparnika Tomasa Edisona gori već 111 godina, sa samo jednim prekidom od nedelju dana. Posjetioci iz cijelog svijeta dolaze da bi vidjeli kako osvetljava vatrogasnu stanicu u Livermoru na sjeveru Kalifornije. Ova sijalica uporno gori od 1901. godine i čini se da nema namjeru da prestane. 

Najstariji usisivač
Heri Koks iz Engleske ponosni je vlasnik najstarijeg usisivača koji još radi nakon 108 godina upotrebe. U pitanju je američki Stuartevant usisivač broj 4 napravljen još 1904. godine i dobro obavlja posao, jedina mana mu je što je suviše bučan. 

Najstariji frižider
Negdje oko 1936. godine, pred kraj velike ekonomske depresije, porodica Kinghorn iz Edinburga kupila je frižider u nadi da će se pokazati kao mudra kupovina, ali ni u snovima nisu mogli da pretpostave da će ih i dan danas služiti. Frižider radi već 77 godina i do sada je imao samo manje popravke.

Najstariji računar
U dvorani Ikede nalazi se FACOM 128B – računar napravljen 1958. godine koji još radi. Za ove 54 godine, koliko je u funckiji na njemu su urađene minimalne promjene, ali su mu unutrašnjost i procesor i dalje isti.

Najstariji čovjekoliki robot
Jedan od prvih britanskih robota dizajniranih u ljudskom obliku – Džordž, visok je dva metra i napravljen je od metala. Džordž je nastao 1950. godine i tada je jedva mogao da se pomjera, a njegov tvorac Toni Sejl sagradio ga je od starih avionskih dijelova. Džordž može da priča, a poslednjih 45 godina proveo je u garaži svog staratelja. Bivši pilot Toni Sejl nedavno ga je oživio i izveo iz garaže, a sve što je bilo potrebno da se metalni čovek pokrene je da se naulje zglobovi i pomjere baterije. Iako danas izgleda kao limeni drvosječa iz Čarobnjaka iz Oza, Džordž je u svoje vrijeme bio čudesan metalni čovek koji se pomjerao i pričao, a njegov tvorac 19-godišnji mladić koji ga je potpuno sam napravio.

Najstariji televizor
Crno-bijeli televizor, star 75 godina, najstariji je TV aparat koji je još u upotrebi. Vlasnik ga je kupio za svega 100 funti, samo tri dana nakon prvog televizijskog emitovanja u Velikoj Britaniji. Daljinski upravljač za crno-bijeli televizor nije postojao jer nije bilo potrebe. Postojao je samo jedan kanal, koji je bio aktivan dva sata dnevno. Na ovom aparatu promenjeno je samo trećina dijelova, inače radi se o televizoru koji je po dijagonali dug 30 centimetara, nalazi se u kutiji od mahagonija i oraha. 

Najstariji semafor
Stanovnici Ašvila u Ohaju mogu da se pohvale da imaju najstariji semafor. To čudo tehnike još mijenja boje, ali u Gradskom muzeju. Lokalac Tedi Bor napravio je semafor 1932. godine i on od tada neprekidno radi. Dugo je regulisao saobraćaj na uglu ulica Long i Maine, a posljednjih 30 godina je u muzeju. Semafor izgleda kao srebrna lopta za ragbi, a svetla mu se pale na sve četiri strane.

Najstariji automobil
De Dion-Bouton et Trepardoux poznatiji kao “Markiz” napravljen je 1884. godine za francuskog plemića De Diona, jednog od osnivača kompanije koja ga je sagradila. Ovaj automobil radi na ugalj, drvo i papir, i potrebno je pola sata pripreme da bi se pokrenuo. Parni automobil ima brzinu od 60 kilometara na sat, što je potvrđeno i na trci 1887. godine – koja je ujedno i prva automobilska trka. Godinu dana nakon što je De Dion napravljen, Dajmler i Benz napravili su pvi eksperimentalni automobil sa benzinskim motorom i time potpisali smrtnu presudu vozilima na paru. Iako se ne može vidjeti na ulicama, De Dion je još u voznom stanju.

Najstarije kino
U Ščećinu u Poljskoj 1909. godine otvoreno je kino “Pionir” koji i danas nakon 103 godine još radi. Tada je film koštao samo dva groša, a glavne filmske atrakcije bile su “Der Kampf um den Glauben”, “Pick und Pock”, “Die Smaragdkuste der Bretagne”. Čak ni dva svjetska rata nisu uspjela da ukinu prikazivanje filmova u ovom kinu, a jedino je bio privremeno zatvoren zbog renoviranja. Od 1999. godine u vlasništvu je Džerzija Miskijevica, a 2005. godine ušao je u Ginisovu knjigu rekorda.

Pripremio: Adis Kriko