Posljednje nedjelje u mjesecu oktobru pomjeramo satove unazad i tako se, svake godine, vraćamo na zimsko, prirodno računanje vremena. To je zato što svake posljednje nedjelje u martu pomjeramo sat u suprotnom smejru i koristimo takozvano ljetno vrijeme. Zašto ih uopšte i pomjeramo?
Sistem pomjeranja satova, koristi se kako bi se što bolje iskoristilo dnevno svijetlo. Cijela ideja zasniva se na okolnosti da u januaru sunce izlazi oko 8 sati, a zalazi oko 16, dok u julu, kad je dan poprilično duži, izlazi prije 5 sati, a zalazi poslije 21 sat. Budući da ljudi svoje dnevne aktivnosti započinju u isto vrijeme tokom cijele godine, obično oko 7 sati ujutro, sredinom ljeta se tako “gubi” skoro dva sata dnevnog svijetla. Zbog pomjeranja sata posiljepodneva imaju više dnevnog svjetla nego prijepodneva, ljudi svoje aktivnosti obavljaju po danu puni sat duže, zbog čega su uglavnom i sretniji. No, to nije jedini razlog. Neke analize u SAD pokazuju da se pomjeranjem satova štedi između 500 miliona i milijardu dolara godišnje. Uz više dnevnog svjetla, trgovački lanci i ugostitelji ostvaruju bolji promet, dok istovremeno raste broj sportskih aktivnosti i turističke organizacije bilježe dodatan prihod. Zanimljivo je i da se broj saobraćajnih nesreća smanjuje za oko jedan odsto, što se objašnjava dužim periodom bolje vidljivosti. Uz to, manje energije se troši na osvjetljenje i grijanje, čime se tokom dužeg perioda, postižu energetske uštede između 0,5 i 1 odsto.
Ni dan danas ne postoji jedinstven, planetarni sistem prelaska na dogovoreno vrijeme i države to obično riješavaju lokalno – uglavnom se tokom izabranog vikenda satovi pomjeraju za jedan sat, ali je u nekim zemljama taj pomak samo pola sata.
Sistem pomjeranja sata se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, gdje ova mjera nikad nije stekla širu popularnost.
Pripremio: Adis Kriko