Zenica je grad u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, grad poznat još od davnina pod različitim imenima: Bistua Nuova, Zenica, Bzenica, Bilino polje, Brod. Ovdje je Kulin ban u mjesecu augustu 1189. godine potpisao čuvenu Povelju kojom dozvoljava Dubrovčanima da trguju u Bosni; ovdje je Vrandučka kula, sjedište bosanskih kraljeva; ovdje su janjićki rimski grobovi i puhovački stećci.
Hajdar Hulusija je u svom djelu “Legende” predstavio svoju nadasve kreativnu i originalnu viziju nastanka imena Zenica. U centralnom dijelu domovine živjeli su po brežuljcima divovi, patuljci, zmajevi, vukodlaci i druga stvorenja iz priča za lahku noć. Jednog se dana na divnom Vilinskom polju okupilo pleme na čijem je čelu stajala starica Senica sa hrabrim sinom Dukom, neustrašivim ratnikom. Divovi sa obližnjih brda su ih napali ali su se Duk i pleme uspjeli odbraniti i natjerati divove u bijeg. Čuvši za poraz svojih divova, kiklop Vran uze svoje oružje i zaputi se ka Polju ne bi li našao i udesio junaka Duka i otjerao njegovo pleme. Tri dana i tri noći je trajala potraga. Kada su konačno pronašli jedan drugoga, nasta strašna i krvava bitka. Vile, vilenjaci i divovi bodrili su Vrana, a plemenski duhovi pružali su podršku Duku, tako da su se na brdu gdje se dva junaka sukobiše odjekivala njihova imena: “Vraaaaan… Duuuk”.
Hrabri sin starice Senice je savladao kiklopa i njegovu vojsku divova. Kasnije se tu zauvijek utaborilo njegovo pleme, a u čast svoje majke, mjestu je dao ime Senica.
Vijekovi su prošli i mnoge stvari su pale u zaborav, ali ostali su svjedoci nekadašnje hrabrosti Dukove. Tako i danas dan stoje na strmim liticama Klopačkih stijena teške halke kojima je Duk svezao Vrana i divove, ostale su i ogromne stope divova uklesane po brežuljcima i čudna imena pojedinih planina i naselja.
Pa tako brdo gdje se sukobiše Vran i Duk osta zapamćeno pod imenom Vranduk, a Vilinsko polje na kojem se utaborila Dukova družina dobi ime Bilino polje. Planina na kojoj gorostas pokleknu, spodbi se i smete, naziva se Smetovi, a planina na koju su pobjegli preostali, uplašeni divovi nosi naziv Kukavica. Ogromno brdo u blizini gdje su vladali zmajevi i vukodlaci sada se zove Zmajevac.
Planinu na koju su pobjegli veprovi, medvjedi i kurjaci nazivamo Vepar, a ona na koju su pobjegle lisice, zečevi i košute – Lisac. Na lijepoj planini Jelač i danas se igraju vile koje mame slučajne sretne prolaznike u svoje kolo. A milo naselje Dukovih potomaka promijeni ime iz Senica u Zenica i tako je i ostalo.
Piše: Ajla Šabić