Miraz je arapska riječ koja u prijevodu znači imovina koju žena unosi u brak kao svoj doprinos porodici. Miraz je nekada bio doprinos mladenkine porodice budućim troškovima. Ukoliko mladenka ima braće, miraz koji dobije prilikom udaje je bio sve što ona dobija od roditelja i nije imala pravo na drugo nasljedstvo. Danas i sinovi i kćeri zakonski imaju jednako pravo na nasljedstvo.
U Turskoj nošenje miraza u kuću mladoženje se nazivalo “pohode”. Kada bi miraz stigao u mladoženjinu kuću, ostavljao bi se u posebnu sobu, a ispred kuće bi se zaklao kurban i meso podijelilo siromašnima.
Miraz u Indiji ima tradiciju staru stotine godina. Na dan vjenčanja mladenka od svoje porodice dobiva zlato, nakit i druge vrijedne predmete. Što je taj miraz veći, utoliko će veći biti i njen status u novoj porodici. Ni miraz u obliku zemlje nije bio rijedak. U jugozapadnoj Njemačkoj ljudi koji nisu imali sinova svojim bi kćerima u miraz davali zemlju, pod uslovom da njen suprug uzme njeno prezime.
A u Bosni se uglavnom prema običaju držalo da djevojka bude dobra, vjerna i poštena. U jednom srednjovjekovnom bosanskom testamentu se kaže kako u Bosni nije običaj da se djevojke žene zbog miraza, već da se “uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda”.
merak.ba