Ja te volim domovino, sve čujem i sve vidim. Teško mi je, jer ti ne mogu pomoći. Svjedočim tome kako te dijele, po horizontali, vertikali, dijagonali i strahujem da će doći dan kada će pronaći novu ravan podjele. Vidim kako krvariš po šavovima, Oni te sijeku, Mi te krpimo. Oni se igraju doktora. Žele te proglasiti mrtvom i donirati tvoje vitalne organe, a Mi prkosno masiramo tvoje umorno srce i držimo tvoju krv toplom.
Mi ipak ne odustajemo, Mi smo vojska jake volje i dobra srca. Za sve one koji se pitaju ko smo to Mi, neka znate; Mi smo ljudi borci, Mi smo patrioti, Mi volimo i poštujemo našu domovinu, i u dobru i u zlu. Mi liječimo i nadamo se boljem, čistimo zlo i vraćamo dobro na naše prostore, sve sa jakom voljom i pravednim postupcima. Mi želimo jedinstvo, Mi ne želimo podjele. Želimo jednakost, ne želimo bogatune i prosjake. Mi ne tolerišemo mržnju i podvale. Mi želimo šansu za normalan ljudski život. Mi smo država Bosna i Hercegovina!
Desilo se 01. marta 1992. godine!
Referendum o nezavisnosti države Bosne i Hercegovine proveden je na teritoriji cijele države tokom 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Referendumsko pitanje glasilo je: “ Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? ”
Na Referndum je izašlo 64 do 67% od biračkog tijela, a gotovo 98% je glasalo za nezavisnost. Kao odgovor na Referendum, srpske paravojne jedinice su podigle u razdoblju od 1. do 5. marta barikade u Sarajevu i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima (Bosanski Šamac, Derventa, Odžak), među kojima se izdvaja Bosanski Brod, oko kojeg su se razbuktale oružane borbe. U Bosanskom Brodu pripadnici srpske paravojne jedinice su nakon Referenduma (1. mart 1992.) podigli barikadu, koju su polahko pomicali prema mostu na Savi. Nakon dva dana, 3. marta 1992., blokirali su most praznom cisternom. Na policijsku patrolu koja je pokušala ukloniti barikadu otvorena je paljba, a policajci su na nju uzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon čega se sukob razbuktao da bi se s manjim ili većim intenzitetom (razmjenjivanje pješačke i topničke paljbe) nastavio do službenog početka rata.
Zašto volim svoju domovinu?!
Naša domovina i njeni istiniti pripadnici su napaćeni, osujećeni i isprovocirani na razne načine. Poljane su paljene, mostovi su rušeni, a ljudima su životi oduzimani. Unatoč svemu tome, krv je isprana sa cemente ispred kuće, livade su opet ozelenile, a naša djeca se rađaju i rastu. Mi smo borci, Bosanci i Hercegovci. Mi smo posebna sorta. Srca su nam čelična i snažna, a opet se pusti suza i zadrhti duša kada vidimo našeg sugrađanina da prosi na ulicama našeg grada. Mi nemamo dovoljno novca da prehranimo svoju porodicu, a ipak udijelimo malo od one naše mizerije. Mi volimo i praštamo i veselimo se novom danu, imamo vjere u druge i ne odustajemo od želje za boljim.
Budi i ti patriota, voli svoju domovinu, voli i poštuj ljude koji žive u tvojoj okolini. Pruži ruku palom sugrađaninu, ne pitajući ga prije toga za njegovo ime, nacionalno, religijsko, stranačko ili neko drugo opredjeljenje. Brani svoju otadžbinu baš kao što su je branili tvoj babo, majka, stric, amidža, rodica. Ne daj da se ruši krvavo zarađen integritet. Dragi Bosanci i Hercegovci, uzmite sebi za pravo da puknete šamar svakom lopovu, siledžiji i ubici tvoje djedovine. Poštujte tuđe, a na svoje ne dajte!
Piše: Lejla Čoloman