Kaldrma je cesta ili put popločan neobrađenim kamenom, za koji, kako kažu, trebaju jake cipele i još jači karakter. Jedna od najstarijih kaldrmi u svijetu je ona u središtu Rima. Izumio ju je papa Siksto V. Za izradu te kaldrme korištene su pločice crne porifirije koje su bile bolje i kvalitetnije od svih dotadašnjih pločica u Rimu. U mjesecu julu 2005. godine gradonačelnik Rima je izjavio kako je kaldrma opasna, kako za pješake, tako i za vozila, a također može zbog buke i vibracije koje nastaju da dođe i do oštećenja okolnih zgrada. Danas su kaldrme maknute sa većine ulica, osim u pješačkoj zoni, ali iako je nepraktična i skupa za održavanje i dalje je nalazimo u različitim dijelovima BiH. Danas je presvlačenje kaldrme asfaltom postalo i metafora za promjenu turske čaršije u jedan moderan, evropski grad. Kaldrma se zadržala u nekim dijelovima kulturno-historijskih gradova naše zemlje.
Pored čuvanja starih kaldrmi, u nekim dijelovima BiH se prave i nove, kako bi gradovima dale što ljepši izgled. Proces pravljenja novih kaldrmi je veoma zahtjevan jer svaka pločica treba da se stavlja pojedinačno, a u jedan metar kvadratni stane otprilike stotinu pločica. Posebna pažnja se poklanja pripremi podloge od šljunka i pijeska jer to pruža garanciju za budući kvalitet ceste. Kaldrmama se oplemenjuje izgled nekog grada, vraća se nekadašnji sjaj i čuva se ambijentalna vrijednost.Jedna od najljepših i najpoznatijih kaldrmi je svakako kaldrma u Kovačima u Sarajevu, koja je jednako posjećena i od strane turista i od Sarajlija, pa kad dođete u Sarajevu, na vas se spuste stari stihovi Crvene Jabuke:“Vraćaju se dani, mirišu trešnje kada siđem niz Kovače, pitat ću te jednom…”, a u vama neka nostalgija, pa ne znate ni šta vam je ni šta vam nedostaje, a znate da neka praznina u vama ipak postoji..
Piše: Ajla Šabić