Jama Čavkarica je duboka nekoliko stotina metara. Nalazi se u hercegovačkom kršu, u Planoj, nedaleko od Bileće. Neki ljudi kažu da u toj jami-bezdanu čavke prave gnijezda, pa je, navodno, po tome i dobila ime. Ovaj se zločin nad hercegovačkim muslimanima, pripisuje lokalnim četnicima. Nakon rata Čavkaricu je prekrio zaborav, da se na tom mjestu nalazi dio historije svjedoči tek devastirana ploča sa natpisom koji se ne može pročitati, a jama je zabetonirana. Prenosimo vam priču žene koja je jedina uspjela da se iz Čavkarice izvuče živa.
“Poveli su nas (Srbi) prema Nevesinju, te nas opet odatle povratiše govoreći da će nas povratiti kućama, dok su oni u stvari tražili jamu u koju će nas moći baciti. Najzad im je pošlo za rukom i našli su jamu koja im je bila po volji. Nas su malo dalje od jame zadržali, dok su nas trojica sa puškama čuvali da im ne bi pobjegli, a jama je od nas bila udaljena kojih 50 metara i iza jednog malog brežuljka tako da mi koji smo ovamo ostali nismo mogli vidjeti kako ih bacaju. Jedan od njih je dolazio u razmaku od 10 do 15 minuta i odvodio nas po petero. Najzad dođe red i na mene. Povedoše me sa jednom ženom, jednim starcem i dvoje nejake djece. Od ove partije mene su bacili prvu. Čim sam prišla jami i vidjela šta me čeka ja sam se od straha onesvijestila. Kad sam pala u jamu potres me je osvijestio. Dno jame je bilo malo šire od otvora. Ja sam se odmah pomakla u stranu da me ne bi udarali oni što će doći iza mene, što su ih bacili. Osjećala sam pored straha i velike bolove u lopatici, jer sam prilikom pada izglavila ruku u lopatici. Osim mene bila je još živa i jedna žena, isto Čatuša, koja je bila noseća. Ona je mnogi jaukala i previjala se od bolova zadobivenih prilikom pada. Ona je umrla drugi dan. Ja sam i dalje živjela, hranila sam se hljebom kojeg sam ponijela sa sobom kad sam pošla, jer sam se nadala da će mi trebati usput. To isto su učinili mnogi od nas. Dosta sam našla hljeba u džepovima mrtve djece, te sam se i s time hranila. Dva puta su mi čobani bacali po malo hljeba. Ispočetka me je bilo mnogo strah, ali sam poslije navikla. U samoj jami nije zaudaralo i tu sam proboravila 72 dana. Nakon toga su me izvadili seljaci iz Nevesinja. Kad sam izašla, nije na meni bilo više od 30 kg, dok sada imam blizu 70.” – rekla je Hadžera Ćatović-Bijedić.
Zanimljivo je to da je Hadžera i bačena, ali i spašena iz jame od strane Srpskog stanovništva iz obližnjih sela. Umrla je početkom ove godine u Danskoj i smatra se heroinom Hercegovine i Čavkarice. O Čavkarici, ali i Hadžeri možete saznati više iz knjiga pisca Tahira Pervana.
Piše: Jasmina Bajrami
