Kako kažu naši Bosanci i Hercegovci, inat je kada okrečiš zid ispred kuće, i taman tada dođu neki huligani i napišu sprejem: “Džaba ste krečili”, a ti onda okrečiš ponovo i poručiš im: “Džaba ste pisali.
“
Po definiciji, inat bi bio osjećaj kada osoba postupa protivno nečijoj volji ili mišljenju. Motiv za sprovođenje inata nisu naša lična ubjeđenja i stavovi već jednostavno želja da se nekome nešto dokaže ili pokaže.
Kada je Austro-Ugarska došla na vlast, u BiH je počela gradnja mnogih poznatih objekata, među njima i gradnja Gradske vijećnice u Sarajevu. Da bi se Vijećnica izgradila, bilo je potrebno srušiti dva hana i jednu kuću. Stari Benderija, vlasnik kuće, nije dao rušenje kuće nego je od vlasti zatražio kesu dukata i to da kuća bude prebačena kamen po kamen, crijep po crijep na drugu stranu Miljacke. Tako su i učinili. Zbog inata vlasnika, kuća je prozvana Inat kućom i mnogi kažu da je to dokaz bosanske tvrdoglavosti.
Danas se taj objekat koristi kao restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom i inati se vremenu i novim velikim zgradama koje niču oko njega. Ispred stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata” i služi nam kao podsjetnik na tvrdoglavost jednog Sarajlije koji nije posustao u svojoj nakani da istjera ono što je naumio. Ali to nije samo njegov inat, to je tipičan inat Bosanca, to je stil, način života, životna filozofija, a nerijetko i nečiji smisao života. Mi smo narod koji se lati i posla koji može i koji ne može obaviti. Lati se i ne odustaje. U inat!
Piše: Ajla Šabić