Zanimljivosti o piscima


PODIJELI.

Meša Selimović je izjavio da njegov roman “Derviš i smrt”, ustvari, govori o njegovom bratu koji je strijeljan u Tuzli. Razlog strijeljanja je krađa kreveta iz napuštene kuće da bi njegova supruga, koja je  bila pred porođajem, mogla spavati na krevetu, a ne na podu. Meša i Šefkija Selimović zajedno su ratovali u Drugom svjetskom ratu i dobijali mnoge počasti. Nakon smrti brata Šefkije, Meša, shrvan tugom, piše roman koji je jedva čujna pobuna protiv društva i napad na samog sebe zbog kukavičluka.

Moliere
je umro na sceni glumeći lika uobraženog bolesnika iz svoje istoimene komedije.

Mark Twain ili na engleskom: “Zabilježi dva (mark twain)” je pseudonim kojim se pisac služio i po kojem ga danas svi znaju. Kao mladić, Mark, je učio za brodskog krmanoša i njegov bi mu kapetan svaki put kad bi prolazili kroz neki tjesnac govorio “mark twain”. Sjetivši se kasnije tog mjerenja i kapetanovih naredbi, odlučio je da Mark Twain bude njegov pseudonim.

Charles Dickens je morao da bude okrenut ka sjeveru kada bi nešto pisao.

Tolsto
j je imao ženu koja je njegovo djelo “Rat i mir” prepisala svojim rukopisom čak 7 puta.

Puškinu nije rasla brada.

Shakespeare je pisac po čijim je djelima snimljeno preko 800 filmova.

Konfučije je mnogo volio ruže. Toliko je bio opsjednut njima da je posjedovao biblioteku od preko 600 knjiga koje govore o njihovom uzgajanju.

Najveći strah Hansa Christiana Andersena je da će ga ljudi greškom živog sahraniti. Iz tog je razloga stalno u svojim džepovima nosio poruke: “Samo se čini da sam mrtav.”

Victor Hugo, pisac “Zvonara Bogorodičine crkve”, se poštuje kao svetac u vijetnamskoj religiji.

Bodlerova opsesija bila su ženska stopala. Njemu se nije sviđala njegova vlastita boja kose pa ju je bojio u zeleno.

Agatha Christie, autorica ogromnog broja krimi romana, radila je u bolnici za vrijeme Prvog svjetskog rata i tu je stekla svoje znanje o otrovima koje će, kasnije, vrlo vješto iskoristiti u svojim knjigama.

Goethe je bio veliki zaljubljenik i ljubitelj žena, ne samo u mladosti nego i do kraja svog života.

Aleksandar Dima je u svom stanu imao minijaturni zološki vrt i svakoj od životinja davao je ljudska imena. Pa tako mu se pijetao zvao Cezar, mačka Katarina, a papiga Kleopatra.

Svaki put kad bi Branko Ćopić prolazio ulicom, raja bi uzvikivala “Hej, eno Branko Ćopić, gle, Branko Ćopić”. Piscu je to dosadilo, te je jednom prilikom odbrusio jednoj ženi: “Pa šta ako je Ćopić, nije međed.”

Rukopis Ive Andrića bio je skroz nečitak. Jedina sooba koja je mogla da dešifruje riječi koje bi Andrić napisao bila je njegova saradnica Vera Stojić. Ona je njegova djela čitala i prekucavala uredno na pisaćoj mašini.

U Stendalovoj sobi pronađena je škrinja puna starih rukopisa sa kojom niko nije znao šta da uradi. Tu su škrinju poslali u Stendalov rodni kraj gdje je ona čamila u zabačenom uglu u jednoj biblioteci. Škrinju je pronašao poljski student koji je ostao očaran ljepotom stila kojim su pisani rukopisi. Medju tim rukopisima bile su i stranice “Crvenog i crnog”.

Miroslav Krleža i njegova žena Bela su do kraja života persirali jedno drugo.

Piše: Š.A.