Prijatelji?


PODIJELI.

Često poželim da ti se javim, samo da pitam kako si, kako ti ide bez mene, onda vidim da već imaš druge prijatelje, vidim da ti ja ne trebam, i odustanem. Znaš, nisam ja toliko hladna koliko se činim, fališ mi, strašno mi fališ.  Često poželim da ti ispričam kako sam provela dan, i voljela bih da čujem šta si ti radila sve ove mjesece bez mene, ali znam da toga više nema. Ne idemo istim putem, nismo na istoj stranici, ma šta pričam, čak ne čitamo istu knjigu. Griješila sam, mnogo i svjesna sam svojih grešaka. Međutim, nešto me koči, ne mogu da ti kažem “oprosti”. Vjerujem da ovo pišem u nadi da ćeš pročitati, da ćeš znati da sam to ja i da ćeš učiniti prvi korak.

Ovako ili slično nešto bi pisalo u dnevniku svake osobe koja je izgubila prijatelja.
Ljudi, čuvajte drugove, nemojte dopustiti da vas vrijeme razdvoji. Dijelili ste tako mnogo divnih trenutaka, borite se da ih bude još i još i još.

Sada uzmite telefon u ruke, ukucajte broj za koji ste mislili da je već zaboravljen i javite se osobi koja vas je stotinu puta spasila. Zaboravite onu jednu svađu, nije bitno oko čega je bila i ko je kriv, pokažite ljubav i hrabrost, recite da vam je žao.

Želim vam mnogo sreće.

Piše: B.J.