Popodnevna kafa sa Nenom Murićem


PODIJELI.

Desi se i to da neko u naš život uđe potpuno slučajno, nenamjerno i tiho. A budemo jako sretni kada smo sa tom osobom. E, takvo je moje prijateljovanje sa umjetnikom Nenom Murićem. Ono što me kod njega oduševilo je njegova energija, poletnost, ljubav prema životu i prema svemu onome što ga čini. Samo svoj, neuhvatljiv i poseban… To su epiteti koji ga krase. Popio sam kafu sa njim i zamolio ga da odgovori na nekoliko pitanja…

U svojim pjesmama često govoriš o ljubavi. Naravno da je ona pokretač i inspiracija većini umjetnika. Ali šta je za tebe ljubav? Da li je inspiracija ili nešto drugo? Kako je otkriti i njegovati kada je pronađemo?
Definitivno da nema ljubavi, ja ne bih mogao funkcionisati. Tražim i nalazim ljubav u svemu što me okružuje. Ona je inspiracija najvećih mislilaca, pa i nas malih ljudi. Kada pridobijemo nečiju ljubav, moramo je svakodnevno zalijevati, a iznad svega moramo biti spremni da dajemo a ne samo uzimamo.

Spadaš u osobe koje su višestruko talentirane. Neki od tvojih talenata su pjevanje, pisanje, slikanje. Često se i ostvaruješ u svima od njih. Šta ti oni omogućavaju?
Hvala vam na toj konstataciji. Muzika je ono što me najviše okupira, ali kada ste umjetnik onda imate dar za lijepo, istančano, posjedujete crtu koja vas na neki način izdavaja iz mase. Hobijima se bavim u slobodno vrijeme i kada me jedan od njih umori onda bježim drugome. To moj život čini prilično dinamičnim i ispunjenim. Od muzike živim, muzika je moj lijek. Često se dogodi da na nastup odem bolestan, a vratim se potpuno oporavljen.

Prijateljstvo je jedna od čovjekovih potreba. Prijatelji su osobe koje nas vole sa svime onime što nosimo u sebi i što nas bitno određuje. Šta je za tebe prijateljstvo? Kakav je to dobar prijatelj po tvom mišljenju?
Prijateljstvo je kao i ljubav, prijeko potrebna svakom pojedincu. Ne postoji opća definicija prijateljstva, ali mogao bih ga podijeliti na dva nivoa. Vjerujem da u životu svakog od nas postoji barem jedan iskreni prijatelj. To je osoba s kojom dijelimo vesele i tužne trenutke i spremni smo joj povjeriti najdublje tajne. Pravi prijatelj nas pomno sluša dok govorimo, saosjeća s nama i spreman je pomoći bez razmišljanja. Dok imamo prijatelje sa kojima se često viđamo, ispijamo kafe, zabavno nam je, razgovaramo o svemu bez ustezanja, i od njih ne tražimo ništa osim da su tu za opušten razgovor i lijepo ispunjeno vrijeme, bez teških i sumornih tema. I jedni i drugi upotpunjuju naš životni mozaik, bez čijih djelića bismo teško funkcionisali.

Zašto si odabrao studij Historije?
Prvi moj izbor bio je studij Ekonomije, međutim ubrzo sam shvatio da taj fakultet nije za mene. Nakon višegodišnje pauze, na nagovor svoga prijatelja upisao sam Historiju. Zanimala me prošlost, perzijska, grčka i rimska civilizacija, njihova kultura i filozofija. Zatim nacionalna historija i uzroci i posljedice određenih događaja. Ovo je vrlo zanimljivo područje, koje ljudi često zanemaruju. Ja bih savjetovao svakom pojedincu da pročita osnovne stvari, makar iz nacionalne historije i shvatit će kroz koje procese je prošlo naše društvo, i da je bilo perioda kada su život i sloboda čovjeka bili potpuno nevažni. U prošlosti ljudi su jedva preživljavali a sušne godine pustošile su našu zemlju, uzimajući ljudski danak. Siguran sam da bi ih ovakva saznanja učinila sretnijima, te bi svakodnevnicu od koje ne mogu pobjeći, shvatali na pozitivniji način.

Ti si obrazovana osoba, profesor Historije, uskoro magistar… Šta za tebe predstavlja obrazovanje? Da li je danas bolje biti snalažljiv ili obrazovan?
Obrazovan čovjek je onaj koji ima obraza, a duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje. Malo šale neće škoditiJ. Veoma je značajno učiti, širiti svoje spoznaje, osloboditi duh i um. Obrazovanje otvara vidike, omogućava nam da razlikujemo bitno od nebitnog, da prioritete poredamo po njihovoj važnosti. No, to je tek početna faza ka ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Da bi se oni ostvarili potrebno je puno upornosti, rada i odricanja. Ja sam nakon završene gimnazije upisao fakultet, ali nisam bio spreman odgovoriti na svoje obaveze. Mišljenja sam da godine imaju veze s tim i da čovjek prije 25 godine nije spreman ozbiljno prihvatiti fakultetske obaveze. Moja muzička karijera počinje uporedo sa krajem srednje škole. Nakon toga je uslijedio višegodišnji period kada je muzika bila moj početak i kraj dana. Kompletno društvo činili su ljudi iz ove branše, razgovori su se svodili na kafane, snimanje pjesama, koncerte, probleme koje nosi ovaj posao. Imao sam osjećaj da sam potpuno izolovan od realnog svijeta, to me na neki način zatvaralo u sebe. Znao sam da mogu više. Vjerujte, prolazio sam kroz različite faze, od osjećaja usamljenosti i skučenosti do gubitka samopouzdanja i samopoštovanja. Hvala Bogu, nakon sedam godina pauze vratio sam se obrazovanju, upisavši se na Filozofski fakultet u Sarajevu. Ta 2008. godina za mene predstavlja vrlo važan događaj. Danas sam na pragu zvanja magistra historije i osjećam da sam ispunio jednu od životnih misija.

Svi mi u životu smo primorani da donosimo razne odluke. Načini za njihovo donošenje su različiti, ali uglavnom se mogu razvrstati na odluke donešene srcem, razumom ili po inerciji. Kako se to dešava kod tebe? Zašto je to baš tako?
Pokušao sam se u određenim situacijama voditi razumom, no tek sam postao uspješan kada sam otvorio srce i i dao mu prednost u odnosu na sve druge faktore u donošenju važnih odluka. Izvukao sam pouku i shvatio da je put odabran srcem jedini put koji je popločan uspjehom.

Spadaš u slobodne umjetnike. To je obaveza, tvoja lična, prema samom sebi. Da li danas u našoj zemlji postoje prava koja možeš ostvariti kao takav umjetnik?
Svjedoci smo da u našoj zemlji umjetnici teško žive od svog rada. Sebi uplaćujem životno osiguranje, a živim od nastupa. Po pitanju autorskih i izvođačkih prava, čini mi se da su se neke stvari pomjerile s mrtve tačke, ali još uvijek smo daleko od uređenih sistema. Optimista sam, vjerujem da dolazi bolje vrijeme, vjerujem u bolju budućnost.

Kao mlad čovjek si došao u Bosnu i Hercegovinu. Sada si odrastao i primljen si, priznat i jako uspješan u ovoj sredini. Kakav je tvoj odnos prema Sandžaku, a kakav prema BiH?
Sarajevo i BiH su mi dali mnogo i ja im na neki način pokušavam uzvratiti. Najbolje godine sam proveo u ovom gradu. Ovdje sam upoznao divne ljude, stekao neraskidiva prijateljstva, sreo se s mojim muzičkim uzorima i dobio priliku sarađivati sa njima. Sve ovo me snažno vezalo za Bosnu i Hercegovinu. Moja familija je rasuta po cijelome svijetu. Imao sam priliku da biram gdje ću živjeti od Švicarske, Njemačke, Belgije do Australije, ali ja sam se vezao za Šeher, za ove ljude koji moj život čine ljepšim. Rođen sam u prelijepom crnogorskom gradiću Rožajama i emocije koje osjećam prema rodnom mjestu su neopisive. Vjerujte da svaki put kada mu dolazim, suza sklizne niz lice, jer me podsjeti na odrastanje, na majku koje više nema, na bezbrižnu dječiju igru i slavlja uz svoju mnogobrojnu porodicu kojima sam se silno radovao. Kada svedem račune, shvatam da se moje bogatstvo mjeri prostorom u srcu u kojem sam spojio dvije domovine u jednu iskonsku ljubav.

Šta je za tebe sreća?
Kada ustanem zdrav i pođem za svojim obavezama koje me vrate kući s osmijehom na licu.

Tvoja razmišljanja o novcu?
Novac je platežno sredstvo potrebno da čovjek preživi. Odrastao sam u skromnoj porodici i naučili su me da je novac loš gospodar. Zato se molim da ne dobijem priliku imati ga u velikoj količini.

Šta je za tebe merak?
To je onaj osjećaj kada vam je toliko lijepo, da uopšte ne znate gdje se nalazite.

Zahvaljujemo se Neni na ovim inspirativnim odgovorima i poručujemo: Neno se može voljeti ili ne voljeti, ali se mora slušati…

Piše: mr. sci. Miroljub Mijatović