Jer moj ponos je jači


PODIJELI.

Naša ljubav se zasnivala na čvrstoj vjeri i povjerenju. On je volio mene, a ja njega. Zajedno smo prolazili kroz sreću, smijeh, suze, tugu. Jednom riječju bili smo kao jedno!

Ja sam mu vjerovala sve, voljela ga beskrajno…

Sjećam se bio je petak, Mahir je bio nekako neobičan, nikad ga nisam vidjela u tom stanju. Dok sam pričala o svom danu, Mahir me nije ni slušao.

Odjednom je rakao da ovo više ne može ovako.

A sta ne može Mahire?

Želim da prekinemo…

To su bile zadnje riječi njegove. Nakon četiri godine, on meni govori da više ne može…

I prekinuli smo, sve je bilo gotovo između nas dvoje…

Nakon nekog kraćeg perioda vidjela sam ga, on šeta sa jednom djevojkom…

Bilo mi je teško, plakala sam jer sam ga voljela četiri godine, jer sam mu vjerovala četiri  godine a on sve je to srušio.

Nakon pet mjeseci dobila sam poruku: “Čekam te na našem starom mjestu.”

slika 3.jpgZnala sam da je on… Otišla sam, on je sjedio na “našoj” klupi, držao je u ruci ružu. A zar se jednom ružom može popraviti sve, zar se jednom ružom može izbrisati bol???
U glavi su mi samo ta pitanja prolazila…

Rekla sam mu da ga ne želim više nikad sresti u životu, i ako me nekad sretne neka se ponaša kao da me nikad nije vidio…

Da voljela sam ga i tada isto kao i prvog dana kad smo se upoznali, ali je ponos bio jači!

merak.ba