Četiri prsta za slobodu


PODIJELI.

Pitali ste se šta znači ova slika?

Egipatski demonstranti (oni koji podržavaju predsjednika Muhammeda Mursija) podižu četiri prsta kako bi svima pokazali da žele slobodu u svojoj zemlji. Demonstranti dižu četiri prsta kako bi se razlikovali od demonstranata koji podržavaju vojni udar, a koji su na Trgu Tahrir podizali dva prsta u znak pobjede. Znak četiri prsta sadrži simbolizam, ako se ima u vidu činjenica da je svrgnuti predsjednik Muhammed Mursi bio četvrti egipatski predsjednik nakon Nasera, Sadata i Mubaraka.
Riječ “rabia” koja na arapskom jeziku znači “četvrti”, odnosno “četiri”, postala je simbol otpora protivnika vojnog udara, koji je izvršen 3. jula u Egiptu, kada je svrgnut tadašnji predsjednik Muhammed Mursi.
Na centralnim trgovima protivnici vojnog udara u znak protesta dižu četiri prsta koja za njih znače poziv na slobodu i mir čime cijelom svijetu žele pokazati ciljeve i misiju svoje neumoljive borbe.
Tako je Trg Rabiatul Adeviyye u Kairu, gdje su protiv vojnog udara posljednjih dana protestovali milioni građana, postao jedno od mjesta gdje je posljednjih godina izvršen najveći zločin protiv civila.
Inače, naziv Trga Rabiatul Adeviyye potiče od muslimanke s prezimenom Adeviyye koja je dobila četvrto dijete, nakon čega je dobila ime Rabiatul Adeviyye. Muslimanka Rabiatul Adeviyye u Egiptu je postala poznata kao simbol borbe za slobodu, pa se tako i ime “rabia” među protivnicima vojnog udara koristi kao simbol slobode i mira.
I Bosna može da pomogne…

                                                             Ja sam Bosna…

Ja sam Bosna. Da, ona ljepotica čija je haljina krojena najljepšim gradovima. Ona, iz čijih rukava rijeke bistre teku. Ona, kojoj su konci haljine krvavi bili!
Ginula su djeca moja. Niko tada čuo njihov vrisak nije. Ma jesu, čuli su, sigurno! Ali, namjerno su bili nijemi na vapaje njihove. Namjerno!
Prošlo je vremena. Moja čeljad, koja preživiše, ‘krvavo doba’  slike stradanja zaboraviše. Izbrisaše moja čeljad vapaje, k'o da to nisu vapaji očeva i braće njihove. Majki njihovih. Djece naše.
Prošlo je od toga vremena.
Gledam sliku. Razmišljam. Vidim negdje daleko haljinu čije je platno krvavo, kao moje. Vidim djecu, ginu. Čujem plač. Vrisak. Suze. Pomogla bih.
I dova je pomoć…

Piše: Meryem El Haj Ahmad
Izvor. Agencija Anadolija