Biti student i raditi u BiH je moguće


PODIJELI.

Merak.ba: Šta je bilo presudno u tvom izboru fakulteta?
Almedin Rekić: Dvoumio sam se između Filozofskog i Islamskog pedagoškog fakulteta. Odlučio sam se za Islamski pedagoški fakultet, odsjek za arapski jezik i književnost jer mi se u tom trenutku arapski jezik učinio većim izazovom. Obzirom da sam turski jezik učio dvije godine u srednjoj školi, imao sam određeno predznanje. Arapski jezik je za mene bio jedan veliki izazov jer nisam imao predzanje, ali sam uz naporan i redovan rad uspio završiti prvu godinu i savladati osnove arapskog jezika kako bi dalje nastavio sa studiranjem.

Merak.ba: Kako si stupio u kontakt sa poslodavcem i da li je bio težak put do prvog radnog dana?
Almedin Rekić: Pratio sam rad dvije stranice na Facebooku koje se bave promovisanjem domaćih proizvoda. Često sam slao slike i na taj način pomagao njihov rad. Međutim, jedan proizvod kompanije Vispak me naprosto oduševio svojim kvalitetom i dizajnom. Radi se o dodatku za jela s povrćem ”Tajna”. Bio sam presretan jer imamo jako dobar proizvod koji je domaći. Pomislio sam kako bi bilo dobro da imam priliku reći svima o ovom proizvodu, da mogu govoriti ljudima o njemu i uputiti ih na nešto što je domaće, kvalitetno i povoljno. Odlučio sam da napišem mail Vispaku. Predložio sam im da rade više na promociji ovog proizvoda, ali sam izrazio svoju želju da te promocije radim ja. Znao sam da to mogu učiniti jako dobro i da mogu pomoći ovom proizvodu da zadobije pažnju i povjerenje mnogih kupaca. Na moju veliku radost, dobio sam pozitivan odgovor. Nakon par dana, kontaktirala me Zerina Muco brend menadžerica ”Tajne”. Predložila mi je da uradim jednu promociju proizvoda u Novom Travniku. Ja sam, naravno, pristao na to. Bio sam presretan jer sam dobio priliku i prostor da pokažem svoje komunikacijske vještine, da pomognem domaćoj kompaniji, domaćem proizvodu i da svoje sposobnosti usmjerim u pozitivnom pravcu. Na prvoj promociji sam se pokazao jako dobro, ljudi su bili oduševljeni, radnici Best-a u kom sam radio promociju također. Prodaja je išla jako dobro, atmosfera je bila opuštena a ja sam bio presretan jer sam uspješno ispunio svoj zadatak i svoja očekivanja. Pomoglo mi je to što sam vjerovao u sebe i što sam bio ubijeđen da ja to mogu. Nakon toga nastavio sam raditi promocije za Vispak.
Svojim trudom i zalaganjem stekao sam povjerenje mnogih ljudi, te sam na taj način nastavio raditi ono što volim. Moje samopouzadnje, želja za radom, ljubav prema onome što radim i trud koji ulažem pomogli su mi da opstanem na mjestu promotera. Ja jako cijenim to što sam dobio prostor da širim svoja saznanja, upoznajem nove ljude, usavršavam svoje vještine, podižem nivo svog samopouzadnja i naravno, zaradim. Kao produkt svega navedenog, predanost poslu i trud na putu ličnog i kolektivnog napretka su neminovni.
Merak.ba: Obzirom da promovišeš domaći proizvod Tajna, dodatak jelima s povrćem te svaki dan si u direktnoj korelaciji sa potrošačima na prodajnim mjestima, da li je svijest na visokom nivou kada je u pitanju kupovina domaćih proizvoda?
Almedin Rekić: To je jako zanimljivo pitanje o kome bih ja mogao pričati satima. Postoje ljudi koji zaista vode računa o tome šta je domaće i primjetim da gledaju da što više proizvoda u njihovim potrošačkim korpama i kolicima budu domaći. Međutim, postoje i ljudi koji smatraju da je sve ono što je naše nije kvalitetno. Ja znam da postoje domaći proizvodi koji nisu kvalitetni, ali velika većina proizvoda jeste. Zaboravljamo da imamo i jako loših uvoznih proizvoda, međutim naša navika da kupujemo uvozno nam ne dozvoljava da stvar sagledamo iz pravog ugla. Svoje loše navike često opravdavamo ”lošim kvalitetom” domaćeg proizvoda koji, ako studioznije pogledamo, uopšte nije loš. Bez obzira na to ogroman broj ljudi kupi ”Tajnu” jer je domaća. Naravno, to je za svaku pohvalu. Međutim, ono što ja naglasim konkretno kod ovog proizvoda je njegov kvalitet. Želim da kod ljudi razvijem svijest o tome da su riječ ”domaće” i riječ ”kvalitet” riječi između kojih se može povući paralela kada su u pitanju mnogi naši proizvodi. Smatram da kod mladih treba razviti ljubav prema onome što je naše, a poštovanje prema onome što je strano jer kada nešto voliš onda ćeš mu biti privržen cijeli svoj život, a voljeti nešto što je iz zemlje u kojoj si rođen bi trebalo da bude nešto sasvim povezano i logično.
Merak.ba: Koordinator si raznih projekata, možeš li nam nešto više reci o svom angažmanu u nevladinom sektoru? Almedin Rekić: Moj angažman u nevladinom sektoru mi je bio od jako velike koristi. U prvom razredu srednje škole nisam bio aktivan, međutim već u drugom razredu sam počeo.
Radio sam školski projekat u suradnji sa Vijećem učenika i pedagogom naše škole. Projekat je finansirala Omladinska informativna asocijacija iz Sarajeva. Kroz projektne aktivnosti imao sam cilj da mlade u poznam sa pojmom volonterskog rada, rada u nevladinom sektoru, kao i bilo kojeg rada ili hobija koji ce nam pomoći da se dalje afirmiramo. Bio sam predsjednik Vijeća učenika tri godine, od drugog do četvrtog razreda, bavio sam se volonterskim radom u biblioteci u Zenici na dječijem odjelu u Radakovu. Vodio sam kreativnu radionicu, pričaonicu i dramsku sekciju. Učestvovao sam i na četiri seminara koje organizuje CLPU (Centar za lično i profesionalno usavršavanje) na temu usavršavanja komunikacijskih vještina, u četvrtom razredu sam bio član debatnog tima na takmičenju  škole, osvojili smo drugo mjesto na nivou države. Svake godine sam bio dio školskih priredbi, pisao sam tekst za skečeve, glumio, osmišljao program, scenu, kostime. Pored toga volim da čitam, bavim se fotografijom, dizajnom enterijera i u slobodno vrijeme pišem. Sav moj rad i trud kroz srednju školu danas mi se itekako isplate. Mnogi su govorili da sve to radim džabe, međutim, ja sam uvijek razmišljao i gledao prema naprijed i znao sam da će sve ovo jednog dana biti nešto što će mi pomoći da ne budem kao prazan list, nego da svojim iskustvom pišem najsretnije i najpozitivnije priče svoje mladosti. Nedostaje li mladima entuzijazma, angažovanosti i motivacije? Nedostaje, zaista nedostaje. Potoje mladi ljudi iz cijele BiH koje sam ja upoznao radeći na svom projektu. Međutim, malo je onih koji sa velikim žarom i entuzijazmom prilaze onome što rade. Velika većina misli da je negdje drugo bolje. Situacija u državi nije najbolja. Međutim, to ne znači da treba da se prepustimo sudbini i da živimo od danas do sutra. Gdje god da živimo mi moramo raditi i truditi se. Ja sam presretan jer mogu raditi, studirati i živjeti u svojoj zemlji. Ali, ništa to nisam dobio preko noći. Bez ikakve ”štele” sam reako ”Da, ja mogu, hoću i želim da radim, ja sam sposoban za to i ja sam se kroz srednju školu navikao da razgovaram sa ljudima, da planiram aktivnosti, da budem odgovoran itd. Ako se demotivišemo u startu odbacivši svu stvarnost i mogućnosti koje nam se pružaju oko nas, ne možemo očekivati ništa u budućnosti.
Mladima želim poručiti da rade ono što vole, da ne gube nadu u bolje sutra, da oni budu ti koji će biti konstruktori boljeg vremena i boljeg standarda jer to nije nikakva šuplja priča, to je realnost. Ako idete u srednju školu budite aktivni u vannastavnim aktivnostima, volonterskom radu i nevladinom sektoru. Sve to će vam se jednog dana isplatiti kao što se i meni isplatilo. Da bi ste bili atraktivni poslodavcu i da bi ste bili uočljivi na tržištu rada, morate imati dobar CV i morate imati mnogo toga da kažete o sebi. Ako o sebi nemate reći ništa i ako ništa ne radite, onda zaista i nemate šta očekivati. A poruka čitateljima svih generacija je da nam budu vjetar u leđa i da nam na omoguće da radimo i pokažemo šta znamo, te da svu našu snagu uložimo u naše bolje sutra jer ako nismo u stanju pomoći samima sebi onda ni od drugih ne možemo očekivati da nas poštivaju i budu nam podrška.

Merak.ba